Adolf Polegubić
kroz njega ulazi
svjetlo u dušu
oko je slika nutrine
u njemu se pjene oceani
i odsjaj je sunca u proljetna jutra
u njemu su maslina i more
u njemu su domovinske zore
oko tvoje
tvoj pogled sažima
slika ti je takva
kakvom li je gledaš
onaj što gleda bijelo u daljini
bijelo mu oko bistro i duboko
onaj komu crno u oku se krije
taj crnilom zloću oko sebe sije
oko je tvoje ogledalo duše
i čistoća bure što po kršu puše
zato gledaj bijelo
da ti bijelo bude
uzdigni se i poleti
gore iznad gora
i vidjet ćeš svu ljepotu
hrvatskoga mora
i hrvatske domovine
kada joj jutrom sunce sine
Liederbach am Taunus, 28. studenoga 2014.