Iz naše arhive/ objavljeno 24.02.2015.
Adolf Polegubić
za jedne večeri u samostanu Marienrode
te večeri je bilo posve drukčije
ničega suvišna
sve se uklopilo u skladnu cjelinu
osjetio sam Tvoju prisutnost
u glasu benediktinki
na njemačkom sjeveru
dok nježnošću moljaše večernju
latinska molitva odzvanjala je hramom
osjetio se smiraj i na obližnjim poljima
a Ti Gospodine bio si tako blizu
i te večeri ne bijaše ništa suvišno
pjevao si s pticama
i smijao se s lica redovnica
a potom sam uronio u sebe
i hvalio Te do jutra
Marienrode kod Hildesheima, 11. veljače 2015.