tekst i foto: Nikša Smoje
Split/ Subota jutro. Cilu noć je cipala kiša. Probudin se, a ono sunce. Moji spavaju, brzo pada odluka. Iskradem se tiho iz postelje, stana i put Svetoga Duje, uskoro će Sudamja.
Sudamja? E to je stari splitski naziv za feštu, proslavu dana Svetog Duje ili Dujma, latinski Domnius, Doimus, koja se svake godine proslavlja na njegov blagdan 7. svibnja, kad se ritualno otvara njegova raka u splitskoj prvostolnici i kad, praćena pjesmom i insignijama župa i bratovština, kreće veličanstvena procesija s njegovim moćima užom gradskom jezgrom s misnim slavljem i propovjedi, nekad u katedrali ili pred njom a danas na splitskoj Rivi.
Sv. Dujam je najvrednija splitska tradicija, pojam vjere u gradu koji ga izabra za svog sveca zaštitnika i postavi mu kosti u prvostolnici, jednoj od najstarijih katedrala na svijetu.
Sv. Dujam je bio biskup u Solinu a žrtvu za vjeru podnio je, po tradiciji, 304. godine naše ere za vladavine cara Dioklecijana, koji je upravo nedaleko Salone, na mjestu današnjeg Splita, podizao veličanstvenu palaču za odmor i ukopište. Sudbina je htjela da upravo carski mauzolej postade svetištem careve žrtve, da grobnica postade mjestom slavlja života i vjere, da se careve kosti raznesu i sarkofag raskomada, a relikvije sv. Dujma postanu svetinja …
Dosta priče, idemo malo radit. Nigdi nikoga, najprije đir okolo kampanela, pa se tiho ušuljam u crkvu, u splitsku katedralu. To je u svjetskim razmjerima najstarija građevina koja se koristi kao katedrala.
Sama građevina je izgrađena pred više od 1700 godina i služila je kao mauzolej rimskog cara Dioklecijana. Negdi sredinom sedmog stoljeća kršćani je pretvore u katedralu i postave oltare s relikvijama Svetog Dujma i Svetog Staša, mučenika pogubljenih u obližnjem Solinu, tadašnjoj Saloni.
Sve katedrale po cilome svitu, koje ste obišli su ogromne, a za ovu splitsku kažu (nisam uspija provjerit), da je najmanja katedrala na svitu. Lako moguće. Dosta povijesti, idemo snimat … Sve oprano, očišćeno, a nigdi nikoga. Baš lipo. Dojmljivo. Snimam u miru.
Najznamenitiji dio katedrale su vratnice koje je 1214. u orahovini izrezbario Splićanin Andrija Buvina, na čija dva krila se na 14 kaseta prikazuju prizori iz Evanđelja, od Gabrijelova navještenja do Kristova uskrsnuća. Danas ih ne možete snimiti jer su prekrivena radi obnove i zaštite. A onda duboko uzdahnem, skupim hrabrosti i snage pa se uspnem na vrh kampanela.
Zasigurno niste znali da je kampanel Svetoga Duje najviši na ovoj strani Jadranskoga mora. Gradnja je trajala od 13. do 16 stoljeća a od 1890. do 1908 temeljito je restauriran. Visok je 57 metara. Popnem se na vrh kampanela, opet nigdi nikoga, sam samcat, moglo me i štagod škopjat.
U miru snimim niz fotografija, kad odjednom žumor, graja … grupa korejskih turista se penje. Adio moj mir, lagano se povučem, spustim se pažljivo, otiđen kupit kruva i put doma kod svojih anđela.
Na dobro van došla Sudamja,
Dosta priče, evo malo fotografija s te moje skitnje.