SNIVAJ LJUBAVI MOJA

 Iz naše arhive/ objavljeno 13.06.2015.

Adolf Polegubić
da bi se pojavilo tih nekoliko stihova
koliko je buke u grudima

odzvanjaju topoti divljih konja
i silina vodopada

potom se pojave riječi
nježne poput majčina osmijeha
i slijevaju se niz lice

u strahu da ne postanu opore i grube
oprezno Ti spominjem ime

i tako dođe dan kad životu se pristupa u tišini

prestao sam vjerovati u vrijeme
i ljekovite trenutke prolaza

samo je ljubav tajna ovih koraka
i obzora koji se javljaju ispred nas u beskraju

ništa se od svega ne gubi
sve postaje u novim oblicima

snivaj ljubavi moja
na pučini od sjete
u daljini od čežnje

prepusti se dodiru i riječima

tako ćemo ostati zauvijek

i ničega više nema između nas
što bi nas dijelilo

snivaj na mojim rukama
snivaj u mom zagrljaju

Liederbach am Taunus, 11. lipnja 2015.