DRVORED DO ZVIJEZDA

Slavica Sarkotić
Moja je ulica obična i bez imena
S lijeva i desna  je drvored
Drveni plotovi puni uspomena
U daljini obzor prigušen i blijed

I zaputim se tako gdjegod
Tom mojom ulicom koja drijema
I svako malo postanem svjesna
U nekoj od kuća opet nekog nema

S poneke kuće pao je crijep
I dimnjaci neki više ne dišu
Kroz prozor bez stakla, slijep
Požutjele zavjese samo se njišu

Dok dođem do kraja ulice
U srcu osjetim prolaznosti težinu
Mog malog mjesta ostarjelo lice
Umata kuće u patinu

A onda protrči neko dijete
Nemarno mašući školskom torbom
I pirne vjetar, ptice prolete
I život se nastavlja novom borbom

Do zvijezda vodi ovaj drvored
I nema pravog razloga za nemir
U svemu vlada čudesan red
I bdije nad nama hladan i postojan Svemir

5.2.2015. 1:00

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments