Matica hrvatska za Ruhrsko područje u Njemačkoj – trenutno najmlađi ogranak Matice hrvatske – obilježila 07.11.2015. u Dortmundu na tradicionalnoj Večeri hrvatske pjesme ulazak pod okrilje Matice hrvatske predavanjem gošće iz Zagreba, profesorice Lahorke Plejić Poje, pročelnice Odjela za književnost Matice hrvatske
piše: Jadranka Gradac, dopredsjednica Matice Hrvatske za Ruhrsko područje
Nakon više od dvadeset godina djelovanja, Matica hrvatska za Ruhrsko područje postala je ove 2015. godine i službeno ogranak Matice hrvatske.
U ime središnjice Matice hrvatske iz Zagreba došla je u posjet profesorica Lahorka Plejić Poje. Na tradicionalnoj Večeri hrvatske pjesme, 07.11.2015. pozdravila je skup i održala predavanje o višestoljetnoj ulozi Matice hrvatske u razvijanju hrvatske kulture i jezika kroz aspekt pisanja i tiskanja knjiga na hrvatskom jeziku koje je od samih početaka bilo dobro promišljeno i uvijek se prilagođavao povijesnom trenutku.
Ni jedna tiskana knjiga, moglo bi se reći, nije se dogodila „slučajno“ od samog početka formiranja Matice ilirske polovicom 19. stoljeća. Trebalo je objediniti hrvatski jezik s više narječja. U tome je dubrovačka štokavština s višestoljetnom tradicijom postala zvijezda vodilja i to se sve događalo u vremenu kad se provodila i jaka germanizacija i mađarizacija i kad rad na hrvatskom jeziku sigurno nije bio poželjan.
Vrlo zanimljivo predavanje, dinamično s puno primjera iz hrvatske svakodnevnice tog vremena, tako da se između ostalog vrlo živo mogao zamisliti Ivan Kukuljević Sakcinski koji u drugoj polovici 19. stoljeća okolo putuje i sakuplja sve pisane dokumente, knjige i časopise na hrvatskim narječjima koje je mogao naći, a pritom se snalazio na različite načine, neki kažu da ih je i krao kad nije drugačije do njih mogao doći. Samo predavanje je bio zbilja poučan poklon prisutnim prijateljima i članovima Matice hrvatske ovdje u Ruhrskom području, ujedno, trenutno najmlađem ogranku Matice hrvatske.
U pauzi su mnogi gosti, a i sami matičari razgovarali o predavanju i o tome što su novo čuli, a dosad nisu znali ili nisu na to obratili veću pažnju. Recimo, da je dubrovačka književnost bila jedini dohvatljivi pisani izvor hrvatskog jezika koji je bio onda prepisan i uobličen u novom hrvatskom pravopisu. Sama gđa Lahorka Plejić Poje otkrivena je kao živ i zanimljiv predavač koji je slušatelje vodila s nevjerojatnom lakoćom, brzinom i rječitošću kroz povijest Matice hrvatske.
Činila je to skoro poput pjesme s kojom je nastavljen drugi dio večeri. Glazbeni pedagog Branko Baf pripremio je petnaestak hrvatskih pjesama iz Matičine pjesmarice kao što su „Neka cijeli ovaj svijet“, „Ribar plete mrežu svoju“, Hvala, „Dobro mi došel prijatelj“ kao i druge koje smo svi zajedno pjevali skupa s članovima Zbora Matice hrvatske raštrkanih u publici. Gosp. Branko Baf vodio je publiku u pjevanju svirajući na klaviru, a pored njega su se čule i dvije violine, Snježane Peulić iz Wuppertala i Krešimira Veselića iz Schwertea, počasnog predsjednika Matice hrvatske za Ruhrsko područje i voditelja Zbora MhzRp.
Glazba je učinila dvoranu još življom i veselijom, iako se na početku za to već potrudila tematski raznovrsna izložba postavljena uz zidove dvorane.
Izložene su bile knjige Marije Jurić Zagorke kao što je „Grička vještica“ čiji rad ove godine Matica hrvatska za Ruhrsko područje, predstavlja na svim svojim priredbama.
Povijesni karakter romana Marije Jurić Zagorke sigurno bi bila i zanimljiva za njemačkog čitaoca zato bi jedan dobar prevoditelj na njemački jezik mogao učiniti vrlo koristan posao kad bi se našao i dobar njemački izdavač.
Izložena je i „Pjesmarica Ane Katarine Zrinske“ koju je pripremio Josip Bratulić, a izašla je prigodom 340. godišnjice smrti pjesnikinje Ane Katarine Zrinske (1673 – 2013).
Novi broj časopisa „Bašćina“ hrvatskih glogoljičara iz Zagreba dobili smo zahvaljujući ostvarenom kontaktu naših matičara i umjetnika Ankice i Ante Karačića iz Iserlohna koji su se sa Društvom hrvatskih glagoljičara povezali preko svog Likovnog natječaja kojeg organiziraju svake godine za hrvatsku školsku djecu od prvog do osmog razreda Osnovnih škola u čitavom svijetu, a tema novog natječaja je baš glagoljica.
Ante Karačić je izložio i svoje radove, a to su mozaici koje on radi u drvetu tako da u njih uklopi komade izrezanih iz neiskorištenih ili bačenih predmeta ili materijala kao što su stare drške od metle, plinske cijevi, bojice itd. On tako dobije male module koje kasnije spaja u površinu ploče za stol ili kako sam kaže za budući oltar za jednu crkvu.
Drugi umjetnik koji je izložio svoje slike bio je Josip Marković ujedno stari i ponovno izabrani predsjednik MhzRp. Njegove slike u akrilnim bojama s temom „S jedrom i cipelom osvajamo svijet“, samo je komadić ovogodišnjih izložbi u Hagenu i Langenfeldu ovdje u pokrajini Sjevernoj Rajni i Vestfaliji kojim je htio zapravo reći da čovjek uvijek ponovno treba krenuti u neki novi svijet i ne treba se toga bojati i zatvarati samo u svoj svijet. Da bi to ostvario trebaju se samo obući cipele i „krenuti“ kao što je jednom davno pračovjek smislio cipelu i odjednom se mogao malo više udaljiti od svoga mjesta boravka. Poslije je smislio i brodove i jedra i njegovi horizonti su se još više proširili.
Baš poput MhzRp koja je krenula po uzoru na Maticu hrvatsku prije dvadesetak godina i na onu prije 160 godina, željela postati i službeni ogranak Matice hrvatske.
Matica hrvatska u Zagrebu odgovorila je dolaskom Lahorke Plejić Poje koja je dan prije Večeri hrvatske pjesme imala priliku sudjelovati i na godišnjoj izbornoj skupštini MhzRp gdje je i pozdravila petnaestak članova MhzRp koji su prisustvovali skupštini. Na putu su već i članske iskaznice s pozdravnim pismom predsjednika Matice hrvatske gosp. Stjepana Damjanovića koji je sa svojim entuzijazmom i dobrim radnim ljudima oko sebe „dao“ vjetar u jedra nekom novom vremenu u Matici hrvatskoj, a i nama ovdje u Njemačkoj.
Osim što se ovdje veselimo radu sa središnjicom veseli nas i direktan rad s ograncima. Naši članovi koji jedan dio godine borave u Hrvatskoj sigurno će se ograncima javiti radi suradnje.