Roko Dobra
Dijani Jelčić-Starčević
Da bi se dušu opilo ljepotom,
iz njena srca valja piti riječi,
jer svaka je pjev i svaka liječi;
a ne stigneš li, opet si za plotom.
Ne znaš li živjet s njenim zlatnim mottom:
Izdrži, srce! i kad je kraj svijeći,
svjetlost će zgasnut i ti ćeš, puzeći
tminom ogrnut, skroz zalutat potom.
Ali, ne kloni dok su ispružene
ruke joj spram tebi ma bilo tko si,
časne i tople, s nebom udružene.
Eno ti hrle mekanošću perja
vjeru osnažit sa suncem u kosi!
I kada plane grimiz predvečerja,
ćutjet ćeš ljubav što te, sretnog, nosi …