Iz naše arhive/ objavljeno 25.06.2016.
Roko Dobra
Doći će doba, pjesniče svih buna,
kada ćeš, velik, nadvisit i ptice
i kad će sunce tvoje obasjat lice,
dok će gramžljive s bisagama kuna
raznijeti oluj k’o što šaš raznese,
sasušen, eno, niz nemirnu rijeku;
čak im ni prah, u nekom tamo vijeku,
pisnuti neće ispod snažne prese!
Upravo tako, mada svi ne haju,
da nas Stvoritelj i gleda, i mjeri;
a o čem sve znaš, predan svojoj vjeri,
pa otud glas ti na one što laju
o krivdi onih što su sebe dali
za Lijepu našu da je ne bi krali!
(Zadar, 19. 04. 2011.)
Roko, ja sam ovaj tvoj upečatljivi sonet o današnjoj, suvremenoj, Lijepoj našoj (to jest, sada Slijepoj našoj) dopunio, naravno, sasvim neformalno, samo u komentaru, još jednim. Tako da je, eto, nastao neformalni sonetni diptih iz pera dva autora.
Nadam se da se ne ljutiš. SONET SMIRENJA Dan taj kad dođe, prijatelju Roko, lice što sjaji poštenjem i tugom (čudna kometa) nebeskom će prugom u zvijezde ići, visoko, visoko… Odozgo pratit’ i stihove sricat’ o bagri prokletoj, punoj laži, zlobe. Farizeje te kad bisage zdrobe, gladni će narod s olakšanjem klicat’. Oluja silna kad konačno ode i prah neljudi svrši… Read more »