Joso Špionjak
Kao grozd veliki brzo se niže,
pred crkvicom pored autoputa,
mnoštvo naroda koje pristiže –
kako saznajem, već često puta.
Tu svake godine, istoga dana,
hrvatski glas pjeva, moli i kliče,
u čast mučenika, svetog Stjepana,
o kome govore Novozavjetne priče.
Zašto se hodočasnik iz daleka,
na ovakvo mjesto rado svraća?
Kakva ga nagrada ovdje čeka
i kolika će biti njegova plaća?
Poslije ovakvoga okupljanja,
nemoćan i usamljen neće biti,
imat će na koga da se oslanja,
jer zvuk molitve čovjeka štiti.
U crkvici što oblik šatora ima,
na autoputu koji se zove ‚A-pet‘,
obećaju hodočasnici jedni drugima –
„Bože samo zdravlja, vidimo se opet“