Adolf Polegubić
nije uvijek lako
uhvatiti pjesmu
ona se otimlje
bježi
žudi slobodu
dugo je bila
zarobljena u mojoj nutrini
oblikovala se mislima
i srcem
i baš kad sam pomislio
da je dovršena
pustim je na slobodu
od tada nije više samo moja
svatko je doživi na svoj način
ona je kao i Ti
rumena u licu
i nježna u koracima
oprezna pri govoru
i odmjerena u nastupu
nekidan sam je susreo
sprijateljila se s nepoznatim ljudima
i priča im
o doživljajima u mojoj nutrini
kradomice poslušam
i pravim se
da ne razumijem taj svijet
u kojem se ponajbolje osjećam
Liederbach am Taunus, 24. siječnja 2016.