DOK JOŠ IMA SVIJETA

Goran Gatalica
dodirnite ljudi sunce koje natapa neznanu zemlju
dodirnite vranca koji za ljubav daljine moli
zar neznanci vežu smrti za sedla na krajevima svijeta
zar mora ne preziru naše rasipne kiše i sura podneblja
a ispod nas je toliko nepogaženih mladica
i neimenovanih ulica
toliko snova na svakom uglu
toliko ljubavi zapretanih u samo jednome dahu
rastjerali smo sunce na obzorju
i od tuđe crnice napravili korito rijeci
bijela noć zaorala je zemlju
grčevi se uvlače u svaki cvijet
i smaknućem trguju
dodirnite ljudi slutnjama ptice
i vratite svaku zvijezdu
pod njezino uzglavlje
dok još ima svijeta…