Nikica Simić: “Heraklit Mračni u hrvatskom školstvu”
tekst: Nikola Šimić Tonin
Zadar/ Matica hrvatska Ogranak Zadar, 31. ožujka 2016., 18. 30., organizirala je promociju knjige Nikice Simića: Heraklit mračni u hrvatskome školstvu.
Izdavač: Hrvatsko književno društvo Zadar, Biblioteka Književno pero; Za izdavača: Nikola Šimić Tonin; Urednici: Roman Simić, Mima Simić, Žaklina Kutija, prof.; Recenzenti: dr. sc. Slavica Šimić Šašić, docent, dr. sc. Krešimir Krolo, viši asistent; dr. sc. Igor Radeka, redovni profesor.
O knjizi su govorili: U ime izdavača Nikola Šimić Tonin, književnik; U ime urednika Žaklina Kutija, Prof; U ime rezenzenata viši asistent; dr. sc. Igor Radeka, redovni profesor.
Božidar Šimunić, prof., predsjednik MH Og. Zadar, pozdravio je prisutne, i opširno predstavio predstavljače ove vrijedne knjige, kako je istakao, zašto je ona neupitni doprinos i prije svih nagovještaj reforme o školstvu o kojoj se danas govori nadugo i na široko više nego ikada, i potvrđuje vizionarstvo profesora Nikice Simića.
Nazočnima se prvi obratio Nikola Šimić Tonin:
Hrvatsko književno društvo, treće književno društvo u RH po broju članova, izdavačkoj djelatnosti, ostvarenim projektima, književno-znanstvenim manifestacijama, pjesničkim maratonima, pjesničko-književnim smotrama, i iznad tog mjesta, utočište je vizionarima, slobodnomislećim autorima, ni jednoga jedinoga trenutka nije dvojilo stati ili ne iza ove vrijedne i značajne knjige, Heraklit Mračni u hrvatskome školstvu (Heraklit je život proveo u rodnom Efezu, živeći povučeno, razočaran u demokratsko državno uređenje).
Stati iza čovjeka koji je čitav svoj život posvetio školstvu, sportu, i nadasve i prije svega učenicima. Koliko je samo znanstvenika, doktora znanosti iškolovao ovaj vrstan profesor, pisac udžbenika, vizionar u pravome smislu te riječi.
Ne tako davno, revolucionarne, Lekcije iz Finske, uzdrmale su svijet. Poruka daje drugačiji (i bolji!) svijet obrazovanja, moguć još uvijek, zvoni u ušima onih koji žele čuti, i djelovati.
Nikica Simić jedan je od profesora koji su takvom djelovanju posvetili čitav život; više od četiri desetljeća promišlja strategije unapređenja hrvatskog školstva – kao profesor, kao mentor, kao ravnatelj i – možda najvažnije – kao roditelj. Ova je knjiga istodobno osobna ispovijest i povijest obrazovnih reformi – a prvo lice jednine knjizi daje hrabrost, snagu i autentičnost rijetko viđenu u pisanju o ovim temama.
Upečatljivim anegdotama, širokim iskustvenim uvidima, ali i disekcijom službenih dokumenata, Simić nam pokazuje kako su odnosi između djece i roditelja, djece i škole, škole i roditelja, škole i društva u kojem živimo – neraskidivo povezani.
U tom je smislu ova knjiga esencijalno štivo za sve društvene aktere: profesore, roditelje, djecu, kreatore sustava; sve one kojima je do toga društva stalo.
I naposljetku, uz analizu brodoloma hrvatskih obrazovnih reformi, uz britku i konstruktivnu kritiku sustava, Simić se ipak uvijek vraća temelju svoje filozofije, a to je ljubav – ljubav prema djeci, prema profesorskom pozivu i prema društvu kao takvome, jer bez ljubavi nema istinske revolucije.
Knjiga je namijenjena obrazovnim vlastima, roditeljima, učenicima, studentima. Nastojala se skrenuti pozornost čitatelja na loše stvari u obrazovnom sustavu. Napisana je u dva dijela, u prvom se daje zanimljiv pristup obrazovnim pitanjima, djetinjstvu autora, osobnim iskustvima.
Djelo je pisano dinamično, autor putuje iz sadašnjosti u prošlost, govori iz različitih perspektiva, sebe kao učenika, roditelja, profesora, ravnatelja.
U svom osvrtu na knjigu Nikice Simića profesorica Žaklina Kutija ističe: „Geneza nastojanja jedne osobnosti koja je cijeli svoj život posvetila djeci prije svega svojim učenicima / svojoj djeci strpljivo osluškujući njihove nedoumice, tuge / probleme polako ih navodio prema njima samima / prema prihvaćanju sebe ili otkrivanju sebe / ponekad kanalizirao nakupljeni bijes nastao iz njihove tuge nastale socijalno uvjetovane raznim povoljnim i nepovoljnim okolnostima koje su proizvele ZBUNJENE JEŽEVE“.
Djeca su nit vodilja. Ističe autor Heraklita mračnog u hrvatskome školstvu, Nikica Simić
– Moja priča krenula je davno, kad sam bio jako ljut. Ispred sebe sam imao obrazovnu strategiju od 2005. do 2010., nacionalni kurikulum. Počeo sam za svoju dušu komentirati i potekla je ideja o priči o školstvu. Nit vodilja cijelog djela bila su djeca, ona su bila dominatna u mom životu, i moja, i ja kao dijete, i moji učenici, o početku nastajanja knjige kazao je Simić.
“Heraklit Mračni u hrvatskom školstvu” nastalo je iz nemoći, bijesa.
Priča se počela razvijati u raznim smjerovima, a autor ističe kako se, ako se želi nešto postići mora ući u um djeteta i skrenuti ga tamo gdje ono može, a ne mora ići.
– Nisam želio ljudima soliti pamet. Morao sam tražiti mudrosti na koje sam ja reagirao, nisam ništa izmislio. Heraklit nije mračan, on je čovjek koji govori ono što je vidio. Ako želimo nešto postići moramo puno raditi. Fascinantan je element moći. S te pozicije sam pokušao moć elaborirati, nisam dokučio bit, ali je navodno primarna ljudska potreba. Imam osjećaj da bahatost koju vidimo na svakom mjestu proizlazi iz nekog čudnog osvješćivanja moći koja dolazi iz politike. Morao sam tim ljudima reći, znamo tko ste, vi upravljate našim životima, ali morate mi reći što radite. Stvaramo neku klimu, reforme, za koga?, pita se Simić.
– Djecu ćemo obrazovati, za koga? Djeca bježe odavde, viču da ne vole školu, da idu! Četrdeset posto mladih je bez posla, od toga polovica visokoobrazovanih, moram ljudima to reći. Govorilo se o ovome na puno načina, ali ako napravimo malo cirkusa, pa će valjda imati odjeka, kaže Simić.
Simić oštro kritizira vlasti u obrazovanju koje reforme provode, kako ističe, licemjerno.
– Ovo što nam predstoji, po mojoj procjeni, bit će gadno za Hrvatsku, ostat ćemo bez djece. Ako ih i odškolujemo. Ne možeš pisati obrazovnu strategiju bez gospodarske, bez obzira o kojem je ministru riječ. U redu, odškolovati ćemo djecu, a gdje ćemo ih zaposliti, pita Simić.
Beletrističko i stručno.
Igor Radeka, sveučilišni profesor naglašava kako je ovo djelo neobična kombinacija beletrističkog i stručnog.
– Sustav obrazovanja u nekim je dijelovima dobar, ali u pojedinim zastario i traži ozbiljne strukturne promjene. Na njih čekamo već 20 godina, ali nikako da se dogode. Kolega Simić u tom je djelu govorio prije svega s pozicije nastavnika, profesionalca. Govorio je o svom životu, svojoj djeci i mladim ljudima koje je prije svega odgajao, potom i obrazovao, rekao je Radeka.
Dominatna je njegova pomoć u odgoju i obrazovanju učenicima. Problemi u sustavu školstva između učenika i nastavnika. Vidi se kako je krenuo u ovo iz potrebe da mijenja taj odnos, a ne da upravlja mladim ljudima.
– Knjiga je zanimljiva jer pokazuje, vrlo rijetko prisutno u javnosti, zanimljiv odnos prema odgoju i obrazovanju, kritički. U drugom dijelu raspravlja o reformama koje nismo imali u školstvu u posljednjih 25 godina. Složen je to segment o kojem ovisi i razvoj modernih društava, smatra Radeka.
Djelo je pisano jednostavnim jezikom, namijenjeno širokoj publici, tematizira aktualne probleme u hrvatskom obrazovnom i odgojnom sustavu.