Božica Jelušić
Siromašne ne vole, dok škrt plaća dvaput.
Duša bogata strašću u svijetu je sirota.
Lako je onima koji u trku obrnu kaput,
A pričuva im traje za tri života.
Pomislih da sačuvam pisma i uspomene.
Poljupce ušećerim, osmijehe konzerviram.
Da kreditiram one što vole mene,
A u smočnicu drugih da nikad ne diram.
Odlučih držati se snova i ideala.
Da ne dovršim nikad bitke za izgubljeno.
Znam da je vrijeme kratko i plaća mala
I najteže se pazi ime nepotrošeno.
Nije meni do mene, već mislim na čiste.
U neobična stanja tuga nas umota
Što kažu: Jedan je burek, pite su iste
I da je čovjeku biti mudar bar za života.