Božica Jelušić
I. Pervanu
Zaista, ovaj svijet je otkala nebeska krosna.
Provukle su se niti svjetlosti s vrha.
Prvotna slika stoji drhturava i rosna.
Svijet je zračeća jezgra. Što će mu druga svrha?
Svijet ulazi u pore, daruje te blizinom.
Bilje obrasta otok: Rab, brač, Hvar ili Zlarin.
Privini ga na kožu, što plamti opeklinom:
Tamjanika i menta, bosiljak i ružmarin.
Koji upliće stručak, vraća svijet na početak.
Svaki je list mogućnost, svaki je cvijet zametak.
On budi tvoju vjeru, oćut mjesta i žud.
Razblažuje se duša, lice ti se ozari:
Zijevalica i ruta, mravinac, sljez , kapari:
Goli si brodolomac, bačen na otočki sprud.
Lijep sonet. Miriše Brač.