Sven Adam Ewin
nema te više
a u svakom si predmetu
sve miriše na tebe
to se ne da podnijeti
bogamu u drvo si se uvukla
razbijam namještaj lupam kredence
ložim komade na lomači
ali ti iz njih izlaziš
kao dim i opet se uvlačiš u sve
u sve čega si se ikad takla
dvostruko riješena
dvostruko lukava
na kraju sam otkrio
ti izgaraš u meni
u meni u meni u meni
moja teška voda tvoj je trajni žar
u mene si uronjena šipkama
vrijeme tvoga poluraspada
pripada redu uranija 235
ja sam tobom ozračen
više od deset tisuća
milisiverta
može li to čovjek?
zar nisi mogla uzeti oblik plina radona
on brzo gori i ja bih prvu tvoju polovicu
zaboravio već za tri zarez osam dana
to je vrijeme njegova poluraspada
dalje bi išlo brzo
i ti mi ne bi stigla
s tolikom mržnjom
zamjeriti ovo pitanje s radonom
ti
zar bi mi doista uzela kao neoprostiv grijeh
to što želim skratiti vrijeme raspada
svoje patnje?