Slavica Sarkotić
Htjela sam vas zagrliti, dočeka me kamen
Iz obližnje živice zapahne loboda
Poslijepodne, omorina, tužnog križa znamen
U blizini negdje žuborila voda
I ruke i oči pokrio vam mramor
Ostalo je ono što tek srce pamti
Daleko je ulica, buka, vika, žamor
Tek po koja svijeća na vjetru zaplamti
I čuju se ptice iz obližnje šume
Smireno cvijeće u vazama miriše
Pa mir neki blago uđe u me
Gledam; oblaci dom vaš vječni obaviše
Ostavljam vas u tišini pticama i miru
Život teče dalje, lahor me dodirnu blagi
Pod nogama šljunak, sjećanja naviru
Spavajte spokojno roditelji dragi
31.svibnja 2015.