Stipo Lučić
Gdje korijeni su naši,
otkud potekli, tko bili smo,
kakve niti vežu nas od iskona?
Jesi li to ti? Kako nađosmo se,
kojim putevima stigosmo
Ti sudbino moja?
Koje uspomene nas vežu
i veze iz svjetova drugih,
gdje pronašla si me?
Ti sudbino i snago moja?
Jesmo li vezani od prije,
kako, na koji način, vezama kojim?
A znam u svemiru začeti,
dio vječne energije smo.
Trag si zvjezdani kroz svjetove,
kroz vremena prolazna i neprolazna.
Tko si ti?
Otkud u meni, ja u tebi?
Ti neizbježna, nesavladiva sudbo moja.
Mogu li oteti se tebi ili usud si moj?
A tražio sam te kroz vječnost,
kroz svjetove, kroz svemire
i znao, srest ću te.
A sad, u životima novim,
ti nedostižna željo,
nado i strepnjo moja,
tako si blizu,
a tako nedohvatljiva.
30.07. 2016.
Hvala Dragana na predivnom komentaru, za moju pjesmu.
Zahvaljujem Dragana na još ljepšem komentaru.
Predivna pjesma protkana nitima cilima iz bajke na kojem ljubav lebdi kroz vjekove…
Onom tko voli, kao sto je opisano u pjesmi, ljubav traje vjecno….ceka na svom drevnom mjestu, gdje kao magijom poklopi se ekvinocij ljubavi i privuce dvoje davnim tragom stopa odsjaja rubina u sutonu……
Bilo je ovo predivno putovanje kroz vjecnost….hvala na putovanju Stipo….divni stihovi