tekst: Marija Kukić
foto: Ivan Juroš
…Rosnati cvjetovi,
foto: Ivan Juroš
…Rosnati cvjetovi,Bijeli,
I listovi,
I male ptice
Pozdraviše sunce veliko.
A sjenke granatih stabala
Narisaše,
Kao prsti,
Raznolike likove
Po travi
Na kojoj se blista rosa kao suza. ( D. Tadijanović – Rano sunce u šumi)
Plešu sunce i sjena. Plešu svoj ples u jesenskom svitanju. Ali, kad ne bi bilo sunca, ne bi bilo ni sjene. Bez sunca i njegovog sjaja sjena bi bila ništavna. Jer: “Lažni prijatelji i sjena prisutni su samo kad sunce sja.” (B. Franklin)
Plešu svjetlo i sjena i u dubini čovjekove duše ostavljajući trajni trag u sjećanjima. Zato se moramo potruditi da “u sjeni još uvijek nosimo luč da nam osvijetli put.” (J. Varga)
A Konfucije bi rekao: “Nemoj misliti da si velik čovjek samo zato što ti je sjena velika kad se sunce rađa.”