Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
Moj se Junak uspavao. Nikako da se pokrene i počne ozbiljno shvaćati školu i njene obveze.
Prvoga dana škole zaboravio je novčanik, drugog dana vlak je kasnio više od sat vremena i on je odlučio vratiti se kući.
Ovo ljeto smo proveli užurbano. Ipak smo stigli otići na ljetovanje i opustiti se. Junak je uživao u vožnji trajektom i ronjenju. Svakoga dana poslije ručka i večere kupovao je sladoled.
Rutina je kod njega jako važna, a mi nismo ni pokušavali da mu je pokvarimo.
Ipak, zadnjeg dana ljetovanja on pruža otpor i ne želi se kupati te leži na plaži potpuno odjeven. Naravno da ga pokušavamo nagovoriti da uđe u more, ali on samo sjedi na suncu i često pita kad se vraćamo u apartman.
Ja sam tih dana pokušavala naći školjkice da ih ponesemo kući. Kada bih ih izvadila iz mora, on bi pozorno promatrao, a kada je vidio da u školjci ima rak, odmah bi školjku bacio nazad u more.
Tako smo se malo i zabavljali. Ja sam uporno vadila školjke, a on bi ih lagano gurao nazad u more.
Sreća na njegovom licu meni je bila najveća nagrada, jer on je sve u jednom; i Batman, i Superman, i moj mali dječak koji spašava slabe i nemoćne.
Pri povratku kući navratili smo našim rođacima koji su nas čekali s finim ručkom. On je po dolasku kod njih bez pardona pitao: “Hoćemo li dobiti što za jesti?”
Naši rođaci bili su puni razumijevanja za njegova pitanja. On se osjećao i ponašao opušteno s njima, a na dvorištu je našao mačke koje je mazio i s kojima se igrao.
Nekada uspoređujem svoju djecu. Stariji sin je upisao fakultet, ide mu komunikacija i otvoreno kaže ako nešto nije po njegovom.
Ne bih ja ipak mijenjala svoga Junaka jer ima mnogo vrlina, iako ima i poneku manu.
Smatram da su junaci svuda oko nas i da treba mnogo snage, volje i razumijevanja da bi ih se izvelo na pravi put.
Često u razgovoru sa slučajnim prolaznicima otkrivam nove junake, koji kao i moj, ne pričaju puno, rade što hoće, ali ne rade ono što ne žele.
Obično se takva djeca okarakteriziraju kao svojeglava ili neodgojena, a njima treba samo puno pažnje.
Pružite im tu pažnju i vratit će vam prekrasnim osmjehom koji liječi! Liječite naše rane koje su nastale zbog nerazumijevanja okolice!
Moj Junak zna da sam ja uz njega i da ga neću napustiti ili izdati. Može biti siguran u to jer sam mu to već bezbroj puta pokazala.
Kad god pročitam priču o našem Junaku raznježim se. Možda dijelom i stoga jer u krugu onih koje volim imam jednu sličnu Junakinju, divnu mladu osobu punu vedrine, ideja i životne radosti. Oduvijek sam bila sklona onima koji nisu kao svi ostali, koje se ne može “ukalupiti”. Onima kojima su neke mogućnosti možda uskraćene, ali zato s druge strane vide i osjećaju dalje i dublje i više nego što to mogu oni koji nikakvih otegotnih okolnosti nemaju. Oni komuniciraju s ljudima, biljkama i životinjama na poseban i čudesan način, oni su dragulji u svojoj čistoći i iskrenosti. Oni su ljubav… Read more »