Jadranka Ivanović- Bolog
Odlučih da zaspim
par stoljeća mekih
mekih a ledenih
poput snijega prhka.
Znam misli će u tom snu
na prostrte čaršave mirisat,
na proljeće vječno,
na buđenje zvat.
Al čemu da se budim
kad sve zove se čežnja
tek dodira dragih
prazan prostor,
na lepet krila
točka stavljena
Minula noć na taj san podsjeća…