Ivica Smolec
Šesnaestog mi rebra,
Adamove mi jabučice,
brade mi moje!
Jadan bi bio svijet
bez nogometa, piva i ribolova!
Progesterona joj njezinog
i PMS-a,
patetičnih joj ljubavnih
serija s televizije!
I trača, i frizera
i pedikera!
Testosterona mi moga,
dignut ću glas još danas
i udariti desnicom po stolu
kad se vratim iz kafića!
O, Bože,
daj mi snage i hrabrosti
da se pobunim!
Makar i tiho, skrušeno.
26. prosinca 2009.
Šmrc! Što mogu?!
Na kraju se nisam mogao odlučiti na pobunu ali vidjela je ona iz mog pogleda da mi nije baš sve pravo! :))
Skrušena pobuna! Odlično naznačen mentalitet!