RECI MI, MAJKO

Vinko Pavić
Reci  mi, majko, što otac jutrom radi,
Čemu se djeca u našem selu smiju,
Reci mi, da li nedjeljna zvona zvone,
U jesen da li rodnu pšenicu siju?

Reci mi, majko, tko našeg Vranca jaši,
Tko se na zdencu u ljetno podne hladi,
Tko obnoć kuca na prozor moje Smilje,
Da li iz škrinja vjenčano ruho vadi?

Snivaš li kad će svatovi pred kuću doći,
Unuci kad će u tvoje krilo sjesti.
Reci mi, majko, reci patnice moja;
O mojoj braći ima li kakvih vijesti.

———————————————-

–  Otac već dugo riječi rekao nije
Tek Očenaš uz Zdravomariju moli,
Šutke kroz prozor negdje u prazno gleda
S grčem na licu i srcem prepunim boli.

Vranac je pao mrtav u ljutoj kobi
S velikom ranom od metka posred čela
Braću su našli s krunicom oko vrata
U nekoj jami, tamo na kraju sela.

Smilja ti krišom na grob donosi cvijeće
I neko dijete sobom za ruku vodi,
Ja ne smijem prići  jer srce baš zazebe
Od silne čežnje da u njem’ vidim tebe.