Vinko Pavić
Kad bih znao napisati pjesmu,
Pustio bih versi da me viju,
Kroz vjekove nemira i međa
Probuđeni snovi neka sniju.
.
Kad bih znao napisati pjesmu,
Sve bi lijepe riječi u nju stale,
Slavila bi osmijehe i čežnje
Sve ljubavi – velike i male.
Kad bih znao napisati pjesmu,
I u njoj bi moja ljubav bila,
Nutkala iz djevojačkih grudi
Medno mlijeko, nagorkinja vila.
Kad bih znao napisati pjesmu,
Ružama bih kitio joj grudi,
Poljupcima rasplitao kose
Milovao, dok se ne probudi.
Pa bih tako pijan od ljepote
U zvijezdanoj kolijevci zaspao,
A vrijeme bi pamtilo mi ime
Kad bih pjesmu napisati znao.