Hrvatska nastava Berlin organizirala treće po redu natjecanje u izražajnom čitanju
tekt i foto: Sonja Breljak ...foto album
Berlin/ Znam, znam, brojni bi u netom prošlo subotnje popodne, u gradu kao što je Berlin, pronašli za sebe i djecu, brojna druga zanimanja: kupovina, šetnja, kino …ili u užem, iseljeničkom, hrvatskom okruženju: nogomet, folklor, druženje, slavlje i proslave… svega na izbor. A ja evo, žurim ka Hrvatskoj katoličkoj misiji gdje Hrvatska nastava Berlin organizira, treće po redu natjecanje u izražajnom čitanju.
Dobro, možda to vama koji ovo čitate i živite negdje gdje hrvatski jezik ispunjava svo vrijeme, knjige, škole, obitelj, televiziju, ulicu, igru i rad, ovakvo natjecanje i nije nešto posebno, no ovdje, daleko od takve ispunjenosti, govor i izražajno čitanje na hrvatskom jeziku, ne podrazumijeva se samo po sebi, ne upijete ga s majčinim mlijekom i zrakom koji udišete, posebno ako jedan od roditelja i nije hrvatskog podrijetla ili je i sam kao pripadnik druge iseljeničke generacije već pomalo i nesiguran u (sjećanju i pripadnosti) izrazu i gramatici.
U maloj dvorani HKM Berlin okupila se lijepa “ekipa” onih kojima izražajan hrvatski jezik leži na srcu: djeca, učitelji, roditelji, komisija…
U ovogodišnjem natjecanju u izražajnom čitanju sudjelovali su: Lana Klišanin, Tereza Rapić i Ante Bašić (3. razred), zatim: Noah Pervan, Patricia Jerat i Iva Nakić (4. razred), potom: Tatjana Weber, Annalena Leonie Jakupčević i Maria Vujević (5. razred) i na koncu i Terezija Budimir i Ivana Vujević (6. i 7. razred).
O pripremi i provedbi natjecanja brigu su vodili: Gordana Kešina (koordinatorica), učiteljica Ela Tončić te učitelj Danijel Zrno.
Istina, ove je godine, manje djece nego li prošle, no svako drago dječje lice, prava je radost. Na brojnosti trebamo svi poraditi.
Nakon pozdravnih riječi koordinatorice Hrvatske nastave, par riječi pohvala i potpore djeci koja uče, vježbaju i čitaju na hrvatskome jeziku dale su i članice komisije koja je ocjenjivala čitače: Ivanka Vilović, Sonja Breljak i Marina Maganić Buljan.
Djeca su čitala tekstove: Luke Paljetka (Mačka koja je mnogo jela), Zdenke Dokaza (Micek lopov), Ivana Kušana (Koko i duhovi) te Ivane Guljašević (Neprilagođena).
Prvo mjesto, odlukom Komisije, ove su godine osvojili: Lana Klišanin (3.razred), Noah Pervan (4. razred), Annalena Leonie Jakupcevic (5. razred) i Terezija Budimir (6. razred).
O najboljima su odlučile nijanse. A priznanja su, za svoj rad i trud, zaslužili i dobili, svi.
Eh, kad bismo još i mi odrasli, u svim udrugama, strukturama, državnim i inim uredima, brzo i što prije (a hitno je!), shvatili važnost ovakvih akcija, natjecanja, rada i truda djece, učitelja i roditelja!
Jer, samo jezik dragi naš hrvatski, prepoznatljiv je znak našeg bivstvovanja ovdje i drugdje. Zaboravimo li ga, ne nauče li ga i naša djeca, kako ćemo uživati u kulturi našega naroda? Kako ćemo pred lice nove generacije? Što ćemo im ostaviti u naslijeđe? Iz kojih knjiga im čitati? Koje pjesme pjevati? Na kojem jeziku reći koliki ih volimo?
Ne bude li to i na jeziku dragom, materinskom, i naš hrvatski identitet, zgasnut će kao svijeća. Neće mu pomoći niti sve (vanjske ili bilo koje) politike ovoga svijeta.
Djeca Hrvatske nastave koja su sudjelovala u natjecanju u izražajnom čitanju, pa ma kako to sricali ili s njemačkim naglaskom izgovarali, zalog su i dokaz da rada, truda i zanimanja ima. Treba nastaviti dalje, ne posustati. Zato, sve pohvale i učiteljima i djeci i njihovim roditeljima.
U obraćanju djeci, kao članica komisije, Ivanka Vilović, profesorica hrvatskog jezika, ispripovijedala je o važnosti upornosti i velike borbe malih naroda za svoj jezik na primjeru Bangladeša. Marina Maganić Buljan, nekadašnja učiteljica Hrvatske nastave Berlin izrazila je zadovoljstvo da je ovo natjecanje nastavljeno, da traje već treću godinu. A potpisnica ovih redaka im sve gornje o jeziku dragom, reče kroz stihove pjesme pjesnika Svena Adama Ewina:
NE DAM VIHORU
a ja ću tine priznat pred svima
da nisam stvoren za taj let
ja sam ti onaj što korijen ima
duboki korijen za me svêt
taj korijen seže do tebe care
i do pjesnika naših svih
kroz vas mi rastu kapilare
u svoje pjesme ja vas skrih
pa neka puše pa neka kosi
neka je vihor nek je bog
ne dam vihoru da lišće nosi
jezika milog tvog i mog