piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
U prethodnim Jezičnim savjetima najavila sam da ću pisati o upravnom govoru jer se u njegovom pisanju vrlo često griješi.
Što je upravni govor? To je doslovno navođenje nečijih riječi ili teksta upravo onako kako ih je netko izgovorio ili napisao.
U navođenju pisanog teksta u načelu se ne smije ništa mijenjati, nego navodimo onako kako piše u izvorniku s pravopisnim i tiskarskim greškama.
Nekada se upravni govor koristi sam, bez rečenice objašnjenja, najčešće u dijalozima. Tada ga pišemo na sljedeći način:
Navodnik na početku, veliko početno slovo, na kraju rečenice točka, upitnik ili uskličnik, a zatim navodnik gore. Dakle, interpunkcije se pišu unutar navodnika.
„Danas je sunčan dan.“
„Evo nam sunčanog dana!“
„Hoće li danas biti sunčan dan?“
Prvi navodnik uvijek je dolje, a drugi uvijek gore. U tiskanom tekstu umjesto navodnika mogu se koristiti i crtice. Navod naveden crticama nešto se drugačije piše.
– Danas je sunčan dan.
– Evo nam sunčanog dana!
– Hoće li danas biti sunčan dan?
Često se u upravnom govoru nalazi i rečenica objašnjenja kojom pojašnjavamo tko je, što je, kako je netko rekao ili napisao. Rečenica objašnjenja može biti ispred rečenice upravnog govora, iza , ali može biti i između rečenica koje su upravni govor.
Ako je rečenica objašnjenja ispred upravnog govora, tada ona završava dvotočjem, a riječ kojom započinje upravni govor piše se velikim slovom. Pokazat ću to na nekoliko primjera.
Marko je rekao: „Danas je sunčan dan.“
Marko je uskliknuo: „Evo nam sunčanog dana!“
Marko je upitao: „Hoće li danas biti sunčan dan?“
Ako navodnike zamijenio crticama, rečenice će izgledati ovako:
Marko je rekao: – Danas je sunčan dan.
Marko je uskliknuo: – Evo nam sunčanog dana!
Marko je upitao: – Hoće li danas biti sunčan dan?
O ostalim mogućnostima pisanja upravnoga govora bit će riječi u idućim Jezičnim savjetima.