Maja Šiprak
Željela sam čuti u boji tvojeg glasa
kap radosti
trag vjere
ljubav urezanu u koru drveta
a ti si me porekao
osjetila sam odmak
ubod noža u moj san
raspršene iluzije
poetski oslikanu sliku raja
skupljam izrezanim dlanovima
dok krvlju po kamenu
ispisujem zavjete nikad izrečene na glas
najljepši zalasci sunca
ples na mjesečini
u ritmu valova i morskih orgulja
pripadaju nekom sretnijem srcu
mene danas dočekuju
hladne ulice velegrada
magla
sivilo
a posljednji tragovi jeseni
grle uzdrhtala ramena
štite od studeni
straha
i samoće