Maja Šiprak
napisat ću pjesmu o nama
o rijeci, cesti, vlakovima
i tramvajima
koji su te donosili meni
nedostaje mi ponešto lijepih riječi
stisnutih između tijela i misli
jer istina je veliki ocean
i vjetar ju raspršuje
bez lažnog tugovanja i suza
putujem k tebi unutar sebe
i danas
kad si daleko
kad ne postoji ništa zajedničko
kad život drijema pred odlazak
a osjećaj previše stisnut u grlu
svjestan naše iznenadne nakane
iskustvo ne donosi smiraj
ne postoje riječi davno izmišljene
da zaborav manje boli
dok u očima drijemaju
nazubljeni vrhovi planina
noć proždire drveće bez oblika
i mrmori primitivnom jekom