Susret Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu: Zašto nam i danas treba pohvala srednjovjekovnom Dubrovniku?
tekst: Ivica Košak
Wiesbaden/ 14. 06. 2917/ Redovni susret Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu (OMHW) poslužio je za diskusiju i dogovor Hrvatskim kulturnim zajednicama iz Neu-Isenburga i Wiesbadena. Hrvatska čitaonica „Edvin Bukulin“ postala je nakratko radionica u kojoj se s osvrtom na literaturu i književnu kritiku pokušalo odgovoriti na probleme današnjice.
Najavljena tema: Društveni razvoj i kultura na primjeru Dubrovnika, nije bila samo dobar povod nego i sadržajni koncept koji ukazuje na potrebu društvenoga rada. Ivan Petrović, autor literarnoga priloga najavio je u svom tekstu za Riječ broj 51: S pravom će se čitatelj … upitati što ima naša udruga i djelovanje u Hrvatskom kulturnom društvu s nekadašnjom Dubrovačkom Republikom?
Može li nam ona i danas poslužiti kao uzor korisnog društvenog rada? Stari nam Dubrovčani svojim nekadašnjim sposobnostima, povezivanjima i stvaranjem Republike – kao okvirne zajednice – sa sigurnošću mogu i danas poslužiti kao uzor uspješnog i učinkovitoga društvenog rada.
Prema Petroviću, naglasio je Ivica Košak, predsjednik OMHW, Dubrovačka Republika bila je skup dobro organiziranih ljudi u izgradnji svojih interesa i u očuvanju slobode. Smisao statutarnih knjiga iz 1272. godine nije se do danas izgubio. Statut je obuhvaćao regulativu za upravljanje Gradom, a njegovo težište su bile zakonske odredbe koje su usklađivale društveni život i rad. Primjena Statuta nije toliko ležala u autoritetu gradskog poglavarstva koliko u relativnom blagostanju građana. Uz zadovoljenje osnovnih potreba Dubrovčani su mogli odvojiti snagu i razviti zamašni kulturni život. Tako je 1551. godine u Gradskoj vijećnici održana premijera komediografa Marina Držića „Dundo Maroje“. Ovaj izvrstan primjer političke satire govori o visokom stupnju, ne samo građanske slobode, nego i samosvijesti kulturnih radnika. Posebice se to odrazilo u literaturi, književnim i dramskim djelima. Dubrovnik i njegova Republika bez podrške njenih udruga i ustanova ne bi postigao onaj stupanj visoke civilizacije, a čiji su učinci vidljivi i djelotvorni još i danas.
Gospodin Heinrich Schmidt, predstavnik uprave kulturne zajednice iz Neu-Isenburga, naglasio je potrebu komunikacije i diskusije, pa i rasprave u hrvatskom društvu kako bi se premostile podjele, te pristupilo sadržajnom formiranju zajednica. – Iako je komunikacija našeg doba s tehničkog stanovišta puno lakša i pojednostavljena, ona za razliku srednjovjekovnih knjiga, poslanica, pjesmica/epigrama i govora, ostaje egocentrična. Putem novih medija, je utjecaj na javno mnijenje lakši i manipulativniji, ali zato ne i bolji. – rekao je Schmidt i time naglasio važnost poruke koju je napisao davne 1440. godine Filip Diversis.
Janika Ernst iz uprave radne grupe Kultura kao životni oslonac /Kultur für Lebenshilfe, navela je kako – težište rada udruge treba biti blisko vezano sa stvarnošću, a i s humanističkim konceptom zajednice. U primjeru organiziranog izleta u Dubrovnik, u proljeće 2017. godine vidimo ne samo potrebu, rekla je Ernst, nego i rješavanje konkretnih problema. S provedbom projekta Kultura kao životni oslonac ostvario se za članove i prijatelje HKZ-OMH-Wi jedan primjer dobre prakse za očuvanje i sticane dobre psihofizičke kondicije, te pokazalo kako učestvovanju u kulturnom radu ne završava s konzumnom dobrog i lijepog. Likovna umjetnica Jela Šare, tajnica OMHW, istakla je kako: – Aktivni rad na upoznavanju vlastitih mogućnosti, stvaralačkih sposobnosti, pa i potreba, doprinosi većoj samostalnosti i orijentaciji u otežanim okolnostima (starenje u migraciji). Učeni ljudi, naglasila je Šare, oduvijek su pretresali teme koje su ih zanimale ili tištale i utjecali na javno mnijenje.
Na početku 15. st. muška populacija (djelomično i ženska) u Dubrovniku, za razliku od prigradske sredine, bila je pismena. To je značilo osnovno poznavanje latinskog jezika i gramatike. Nekima je to bilo sasvim dovoljno priprema za poduzetništvo u međunarodnoj trgovini. Kako to nije dovoljno, ukazao je dubrovački trgovac i diplomat Benedikt Kotruljević koji je izravno napao “bezobraznike koji misle da trgovac ne mora znati latinski, retoriku i književnost“. Kotruljević izruguje trgovce koji se ne trude i ne žele učiti, smatrajući da bi oni, uz trgovačke vještine, računanje, čitanje i crkvene zapovijedi, morali znati lijepo govoriti i pisati na latinskom jeziku da bi mogli uspješno ugovarati poslove, razgovarati sa strancima, družiti se s uglednim ljudima i razumjeti stvari (kršćanske) vjere.
Ova ne samo povijesna nego i temeljna potreba ekonomskog razvoja danas se nalazi na razmeđu shvaćanja i primjene. Tako je doktorand Milan Gerovac, naglasio kako za društveni razvoj nije dovoljno razvijati sveučilišne karijere već stvoriti široku bazu zanatskog obrazovanja koja će, kao i u drevnom Dubrovniku, biti sposobna ostvariti proizvodnju i pružiti usluge.
Pregled razvoja grada-države nalazimo i stranoj literaturi. Djelo Dubrovnik erlesen sadržava pedesetak navoda radova ili prijevoda na njemački jezik. U Riječi broj 47 objavljen je seminarski rad Lili Pritzkau na temu Dubrovnika u Europskoj literaturi: Das freie Ragusa zwischen Historizität und Fiktion[, a koji je obrađen na Sveučilištu u Siegenu. Ovaj znanstveni rad je nastao u okviru seminara: Dubrovnik erlesen. Skizze einer europäischen (Literatur-) Geschichte, a koji je na Sveučilištu u Siegenu vodila docentica dr. Marijana Erstić.
Poseban poticaj na osmišljavanju sadržaja rada Hrvatske čitaonice u Wiesbadenu očekuje se od Njemačkog društvo za kroatistiku. Cilj ovog društva je jačanje međusobne komunikacije i poticanje na studij i proučavanje hrvatskog jezika, književnosti i kulture na njemačkim sveučilištima, te kao doprinos unapređenju rada lokalnih hrvatskih udruga. Pozitivan primjer dobre suradnje predstavlja sudjelovanje dr. sc. Erstić u redakciji časopisa Riječ u izdanju OMH u Wiesbadenu.
Tako da pored aktivnog i angažiranog rada u lokalnim zajednicama, organiziranje mreže hrvatskih društva za razmjenu, dijalog te dopunu programa društvenoga rada, treba postati naša trajna zadaća, glasio je zaključak susreta.