OBITELJ JE POPUT KUĆE

piše: Slavica Jurčić
Obitelj moga supruga brojna je. Podrijetlom su iz Slunja i okolice. Suprug što je stariji, to je željniji podataka o svome djedu Janku Jurčiću koji se u Brodski Stupnik doselio iza prvog svjetskog rata.

Djed Janko  imao je brata Ivu koji je ostao u Slunju i tamo osnovao obitelj. Dva brata se nisu posjećivala, a ni njihova djeca i unučad nisu imali puno kontakata.

Prošle godine sam s mojim suprugom posjetila Slunj i suprugovu rodbinu i o tome pisala u tekstu „Kopnom, morem…do obiteljske priče”. Nakon toga meni se javlja  Željko, sin Mande Stipetić rođene Jurčić. Njen otac stric je moga svekra. Ubrzo nas oni posjećuju. Žive u Zagrebu, a u Nikšiću,  u okolici Slunja imaju obnovljenu kuću.

Zamislite samo koliko je uzbuđenja bilo u našoj obitelji!

Našli smo tetku za koju nismo znali, koja ima dvoje djece i unuku i naša obitelj je još bogatija.

Nakon njihovog posjeta redovito komuniciram s gospođom Mandom i njenim Željkom. Oni nas pozivaju da ih posjetimo i u Zagrebu i u Nikšiću, ali mi stalno čekamo priliku.

U petom mjesecu prilika se ukazala pozivnicom u svatove u Zagreb. Ženi se Tomislav, unuk svekrvine sestre. Krasan čovjek!

“Idemo li u svatove?” pitam ja moga supruga i njegove sestre jednom prigodom   kada smo se skupili. “Da, ti sve organiziraj!”

Obitelj Flanjak je brojna, ima ih šestero braće i sestara. Jedni druge podržavaju i vole se. Dogovor pada! U svatove idemo: moj suprug, njegove seke i moja malenkost.

Dolazeći oko podneva u Zagreb, posjećujemo Mandu i Željka Stipetića koji nas u svom domu primaju i ugošćuju raznim delicijama. Na stolu se našao i suši, juha i na kraju domaća janjetina. Naš domaćin Željko potrudio se i pokazao da je dobar domaćin. Manda me oduševila svojom jednostavnošću i pažnjom. U  njenom domu je posebna toplina koju svaki gost osjeti.

Upoznajemo i Mandinu kćerku i unuku. Cijelo popodne protječe u ugodnom razgovoru. Ona nas poziva na tortu u svoj stan i mi se upućujemo k njoj.

Torta od šumskoga voća znak je da se do obitelji drži. Mira ju je napravila s puno pažnje i ljubavi.

To popodne je brzo prošlo.

I na kraju priznajem svima da sam „kriva“ što sam skupila obitelj, ali i Željko dijeli tu krivicu jer smo nas dvoje prvi komunicirali preko facebooka.

Na odlasku od njih, svi smo se slikali, a i dvoje „krivaca“ je ne slikama tako da imamo i dokaze.

Manda nas sve ljubi i želi nam sretan povratak kući i dobar provod u svatovima.

Slijedi odlazak u salu za vjenčanja gdje se suprugova velika obitelj skuplja i svi se srdačno pozdravljaju.

Ima ih svuda: u Njemačkoj, Karlovcu, Slunju i Zagrebu. Ovo je dobar razlog da se skupimo i proveselimo.

Za našim stolom sjedi suprugov bratić, njegove sestre i šogor, a za susjednim stolom sestričnina djeca i svi nas ljubazno pozdravljaju.

Upoznajem njene sinove. Najstariji Franjo mi pokazuje najnoviju članicu svoje obitelji, staru tek dva mjeseca. Svi ju nježno gledaju i čuvaju. Znaju  svi da su djeca naše najveće blago.

Slavilo se i  veselilo. Svi nazdravljaju mladencima, kumovima i roditeljima. Ja ne mogu suspregnuti suze jer sam ugledala jednu krasnu mladu ženu koja uskoro dolazi do nas, grli me i zahvaljuje.

Ona je Mirella. O njoj sam pisala u priči „Ima srcu lijeka”, o njoj i njenom bijelom jelenu. Onako visoka i graciozna, a tako lijepa i pažljiva!

Večer odmiče, a  naša mladenka Anita pleše i vrti se. Oko nje se djevojke hvataju u kolo i vrte se kao vile, noge kao da im  ne dotiču zemlju.

„San ili java?“ pitam se ja, a u srcu mi je žar koji grije moje srce. Osjećam puno ljubavi koju ova obitelj ima. Na rastanku se svi slažemo u jednom da ovakvih susreta treba biti više.

Obitelj se treba graditi poput kuće i čuvati ju od temelja do krova.

Ova obitelj ima čvrsti temelj kojeg su zidali naši djedovi, a nastavila njihova djeca.