POZIV BREZI IZ DALEKA SVIJETA

/Pjesma posvećena svima koji su se iselili iz svojih domova/

Lada Franić-Glamuzina
Oblačići, komete i svijetle zvijezde
zovu svoju priju i plavetnilom jezde:
Dođi k nama, brezo,  sestro draga!
Odstupi sa svoga prašnjavoga  praga,
Ovdje te čekaju sva nebeska blaga,
Ne može ih  izmjeriti niti jedna vaga.

Zelenu haljinu ponesi samo,
Dovoljno si lijepa to svi dobro znamo!
Ovdje ti nikada nema  gladi,
Ponesi samo krošnju da nas hladi.

Doleti k nama, preseli se k zvijezdama,
Ostavi te ptice u njihovim gnijezdima.
Sunce ovdje jako grije,
Kamo da se glava skrije?
Zato nama treba hitno i sada
Ta tvoja krošnja mlada.

Ne bojim se ja pustolovina ni leta,
Nagledala sam se svakakvoga svijeta,
Prijatelji dragi,  došla bih ja k vama
I zaplovila vašim  plavetnilom sama.
Krenula bih rado  na ovo  putovanje
Ali ne pripada meni samoj
Moje stanje i imanje.
Prijatelji moji, rado bih vam došla
I na odmor polagano  o’šla!
Ali…
U krošnji svojoj imam posla mnoga
I ovdje,  pokraj praga prašnjavoga moga.
Noću i danju život se  budi i  lijega,
Mnogo bića mene ovdje treba,
Mnogo posla svakodnevno vreba.

Računaju  na  me i mladi i stari
Često za njih baš nitko ne mari.
U gnijezdima su još goluždravi mladi,
Njišem ih i pazim dok im majka radi.
Granama ih štitim od naleta vjetra
I nestašnoga mladog susjeda Petra.
Granama svojim grlim  ih snažno
To je meni  iznimno  važno!

Zelenim lišćem, rosom jutarnjom
Umivam, mazim i  hladim
u danima sušnim ja ih hranim.
Pojim ih  snagom i žilama mojim
Da polete hrabro putovima svojim.
Ako odem k vama:
Tko će im praviti hlada
Dok spava njihova glava mlada?
Tko će  pozdravljati mlade i stare,
Vesele i tužne naše stanare?
Gdje će  prostirati stolove i klupe
kad se djeca i unuci skupe?
Tko će čuvati kolače od osa
Kad se rođendanska proslava raspojasa?
Kad  mrkli mrak pokrije travu
Tko će biti putokaz ježu staru,
Tko će njegovu brižnu glavu
Na počinak mekan odvesti;
I jabuke za njim pomesti?
Tko će biti mačkama spas
Kad ih progoni susjedov pas?
Tko će vidikovac biti vrapcima
i utjeha sićušnim mravcima?

Ako tvrdo korijenje iščupam i zauvijek odem,
Ostat će rana  duboka u dvorištu mojem.

Kako iščupati korijenje bez boli i štete?!
Bojim se, prijatelji moji,
Uvenula bih brzo od prevelike tuge i sjete.