U POTRAZI ZA “PRAVIM” STRANCIMA

SUSRETI
GIMNAZIJALKA LAURA LISTE RADI  MATURSKI RAD O HRVATIMA
piše: Sonja Breljak
Berlin/Ich heiße Laura Liste und besuche die 13. Klasse der John F. Kennedy Schule Berlin …tako je počelo jedno od pisama koje je posljednjih dana pristiglo na adresu Hrvatskog Glasa Berlin. A ima takvih pisama popriličan broj.
Javljaju nam se ljudi iz raznih država i mjesta, Hrvati ili pak Nijemci, u potrazi za kontaktom, informacijom, objavom kakva oglasa, pričom …Tako smo nedavno upoznali i Danijela, Poljaka koji studira hrvatski jezik.
I pismo čijim citatom započesmo ovaj tekst, pobudilo našu pozornost. Javlja se naime mlada, 18 –godišnja Njemica, Laura Liste. Učenica je završnog razreda njemačko-američke gimnazije u Berlinu. Maturantica.
I piše nam Laura kako  je za maturski rad, usmenu i pismenu prezentaciju, imala mogućnost izabrati i predstaviti jednu migrantsku grupaciju koja živi u Berlinu. Laura …ponukana  jednim godišnjim odmorom, provedenim  na Korčuli …izabrala –Hrvate!
I evo, sad …putem pisma moli za suradnju, susrete s prvom  i drugim generacijama Hrvata. U potrazi je i u želji upoznati stupanj integracije, statistiku, kulturu, gastronomiju …mlade …starije …prošlost …budućnost.
Ah, Laura …mislimo u sebi …kako lijepo da jedna takva privatna, elitna škola ponudi  takvu temu svojim učenicima.
I ne gubimo ni časa odgovoriti Lauri, potvrditi naše zanimanje za njen rad, za njen interes za našu kulturu, naš život u Berlinu, za početke velikog dolaska hrvatskih radnika tamo s kraja šezdesetih godina, za nove generacije rođene ovdje, za one pristigle s ratom …
I tako …opskrbljeni povješću sabranoj u monografiji Hrvatske katoličke misije izdanoj u povodu 20-te obljetnice, 1989. godine, te drugim promotivnim materijalima, malenim izdanjima u kojima ima tragova života i rada Hrvata u Berlinu, počevši još od vremena Frana Mažuranića …zaputismo se na susret s berlinskom gimnazijalkom.
Nije lako s mladima …poznato nam  to iz kućnog iskustva. Njihova su pitanja obično jednostavna ali i  teža od onih što ih vrlo komplicirano, postavljaju odrasli.
Laura je simpatična djevojka, lijepa osmijeha. Potječe iz dobrostojeće obitelji. Živi s roditeljima i dva brata u kući u berlinskoj četvrti Zehlendorf. Laurina mama je profesorica matematike na visokoj školi a otac je makrobiolog. U vrijeme dok je otac radio doktorski rad, obitelj je provela četiri godine u Americi. Laura govori izvrsno engleski. Pa i rad o Hrvatima će biti na tom jeziku.
Škola koju Laura Liste polazi puna je u stvari stranaca, većinom onih koji dolaze iz Amerike ili Engleske, ili pak djece diplomata iz raznih zemalja. Ipak, nastavnik u školi je rekao:- Za ovaj rad Laura, trebaš upoznati prave strance. Misleći pritom na one koji su ovdje došli “trbuhom za kruhom” …I tu ostali.  I eto …to smo mi, Hrvati, u svojim migrantskim počecima na ovim prostorima pa sve do danas.
I tako …Laura prvi puta susreće Hrvate koji žive u Berlinu. Upoznajemo se. Ispijamo kavu na Potsdamer Platzu. Živo je, završnica je filmskog festivala pa je sve puno. I naš razgovor ne zapinje. Baš suprotno, vrlo je živ. Vodi se na njemačkom jeziku. Laura već ima spremna pitanja. A i ja na svojoj strani pomoć u 22-godišnjoj kćerki. Potrebno mi to. I tako o našem boravku ovdje, životu s Nijemcima i povratku u imaginarno “naše” i “negdje”, često imamo generacijski različita mišljenja. I to treba i izraziti. Tako …priča o Hrvatima polako dobija konture. Lauru zanima:- Koliko nas je … kad smo došli …odakle …čime se bavimo …koliko djece imamo … mislimo li se vraćati … što smo mislili o Nijemcima kad smo došli a što danas …što nas je najviše iznenadilo … što je bilo najteže a što najjednostavnije …
I sve tako redom. Kod nekih pitanja baš se zamislismo. Malo nam bilo i tri jezika  da sklopimo odgovor. I teme dolaska, rada i boravka,  tek  smo načeli. I nemamo namjeru sami odgovarati na njih i raspravljati o njima. Malo je jedan Hrvatski Glas za to. Laura treba i druge sugovornike. Nedjeljni dan je provela s nama u crkvi svetog Bonifacija … upoznala crkveni zbor i našu crkvenu glazbu …snimila poneku pjesmu …osluhnula jezik i melodije … čudila se velikom broju ljudi / …Jesu li to većinom Hrvati? … Ma ne Laura, to su sve Hrvati!/ … upoznala našeg fra Radu i fotografirala brojne  ministrante.
Ispred crkve …po istina vrlo hladnom nedjeljnom danu …doživjela kratko, rodbinske i prijateljske, tjedne  susrete Hrvata koji se ovdje odvijaju još od one 1969. godine  kada su svećenici stigli u Berlin za hrvatskim radnicima  …
Bilo je ugodno s Laurom upoznavati Hrvate. Naši su ljudi susretljivi, otvoreni i ljubazni.
Posao nije gotov, vrata su tek otškrinuta. Ovih će dana Laura susresti našu Elizabetu Kopić, jednu od onih koji su u Berlinu više od 40 godina, potom Luciju Bajić, našu studenticu slavistike koja je ipak rješila studirati u rodnom Berlinu dok  se roditelji ove godine vraćaju u rodni Imotski …
Ove i druge  priče će njemačka gimanazijalka zabilježiti i  u jednom od brojnih  hrvatskih restorana. Nadamo se da će vlasnici imati barem jedan recept  kakva specifična hrvatskog gastronomskog specijaliteta.
Sve  Lauri ponuđeno začinit ćemo potrebnim i neizbježnim statističkim pokazateljima što ih je o Hrvatima u svojem nedavnom stručnom istraživanju i  poslijediplomskom radu, prikupila i pojasnila  Njemica, Inga Stumpfer …
Za živost i život  ispripovjedan Lauri, pobrinuti će se  same pripovjesti, doživljaji i priče, ukratko, život naših ljudi, onih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, onih pristiglih sedamdesetih i onih iz devedesetih, onih koji su došli u ranim dvadesetim i onih rođenih u Berlinu …prva …druga …treća generacija …Vrijeme teče, za tren proletje 40 godina.
Kako je to bilo …pita Laura …a i mi s njom /se/pitamo. Kako je dobro da neke škole takve teme stavljaju pred svoje učenike. Prava a nekad i prva je to prilika  nekima za upoznati richtige Ausländer …”prave” strance, kako  precizno rekoše Lauri. Eto priče u duhu integracije!