UGROŽENO SRPSTVO

PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Krešino ime je  upalo u uho Srbima …Lalama, pa je odmah automatski bilo ispaljeno pitanje: –Šta si ti?
-Učenik …u početku je odgovarao Krešo ali su oni odmah ispaljivali rafal:
-Nemoj se praviti lud mali, jesi li ti Srbin?
-Ja sam Hrvat …odgovarao je, ali bi  dobio neočekivan odgovor
-Hrvati ne postoje, to su isto Srbi.
Krešo je onda pitao tatu a tata bi  odgovarao da Hrvati postoje i da to nije isto što i Srbi.
-Kakva je razlika?…pitao je Krešo.
-Razlika je u povijesti, u mentalitetu, etničkom porijeklu iako Hrvati i Srbi imaju puno sličnosti. Mentalitet, etnički… su bili Kreši magloviti izrazi, ali je on shvatio da to nisu dva ista naroda. Tek je dimnjačar koji je dolazio redovno mjesečno da čisti dimnjak objasnio stvar na svoj način:
-Hrvati su Srbi koji su primili katoličku vjeru, oni  nisu sačuvali svoje srpstvo i pravoslavnu vjeru. Niste trebali dolaziti ovamo jer ovdje nemate nikakvu šansu, mi Srbi vas ne volimo.
Ovo zlokobno predviđanje on tada nije shvaćao, ali se poslije u životu često sjetio zlokobnih dimnjičarevih riječi. Bilo mu je krivo što njegovi preci nisu bili čvrsti. Iako je tata govorio da dimnjačar nije u pravu ipak su skoro svi Srbi Lale imale isto mišljenje kao i dimnjičar i nisu dopuštali da se o tome polemizira. To je bilo tako i nikako drugačije.
Rezerve prema Hrvatima su smetale dječaku ali se tu ništa nije moglo učiniti. Loše je bilo to što su stariji odgajali mlađe u istom duhu. Čim se okupi društvo od nekoliko ljudi …stariji ljudi su pokretali razgovor o položaju srpstva u Jugoslaviji. Nisu bili zadovoljni položajem srpstva u Titovoj državi. Isticali su da Tito nije Hrvat već da je njegovo porijeklo rusko, židovsko ili poljsko a da sigurno ima srpske krvi jer je sposoban.
Dječak je slušao uvijek istu priču.  Srbi su stvorili Jugoslaviju ali ih ostali ne slušaju dovoljno. A kako je bilo divno u staroj Jugoslaviji. Kralj je bio srpski, prestonica je bila srpska. Srpska pravoslavna crkva je bila jedina zvanična državna crkva a ostale crkve su bile nepriznate. Kakva bi to bila država u kojoj bi bilo više vjera. Podrugljivo bi govorili samo još treba da gradimo katoličke crkve i džamije. Svi treba da idu u pravoslavne crkve a sve ostale bogomolje treba srušiti i od tih opeka praviti škole i obdaništa.
Vojska je bila srpska a i oficiri su bili Srbi. Žandari su bili Srbi a također i svi žbiri i špijuni. Ostali su bili nepouzdani, glupi i neobrazovani pa su direktori, ravnatelji, ambasadori, predsjednici, ministri bili isključivo Srbi. Srbi kao vladajuća nacija nisu imali dovoljno pismenih ljudi za sve rukovodeće položaje u staroj Jugoslaviji pa su rukovodili i polupismeni Srbi.
I to rukovođenje je uvijek bilo uspješno jer i polupismen i nepismen Srbin je bio pouzdaniji i sposobniji od nekog Srbina katolika kako su zvali zbirno Hrvate i Slovence. Uvijek su dodavali da su  Hrvati, Slovenci i Muslimani ljudi bez ikakvih kvaliteta i vrijednosti pa im se nije mogla povjeriti nijedna važnija dužnost. Stalno su ponavljali da su Hrvati najgori jer traže državu u državi.
Ako im se ne sviđa u srpskoj državi  Jugoslaviji neka pokupe svoje prnje i neka se odsele ionako ih ima jako malo.
Svi Hrvati su ustaše i treba ih poklati …slušao je Krešo skoro svaki dan. Uvijek su isticali vrline Srba: —-lijepi, plemeniti, vrijedni, pametni i sposobni ljudi. Ako bi ih drugi slušali svima bi bilo dobro. Svi su trebali raditi ono što im Srbi narede. Kreši se nisu sviđali ovakvi svakodnevni razgovori.
-Kakva je to država bila? …mislio je  na staru Jugoslaviju. Starom Jugoslavijom su zvali Jugoslaviju između 1918 i 1941 godune. Tih 23 godine mora da su bile strašna mora za sve koji se nisu osjećali Srbima u državi koja se zvala Jugoslavija. Komunisti su govorili da je u tom periodu vladala velikosrpska hegemonija i monarhističko-fašistička diktatura kralja Aleksandra. Srpski nacionalisti su izraz hegemonija smatrali uvredljivim. Izraz velikosrpski nisu smatrali uvredljivim jer Srbija svakako zaslužuje da bude velika.
Srbi su imali tobože veliku manu što su bili nejedinstveni. Srbija je uvijek patila a ostali narodi u Jugoslaviji ne uviđaju velikodušnost Srba koji su ih oslobodili od tuđinskog ropstva. Neki od tih naroda su ravnodušni prema Srbima a neki čak i mrze Srbe tako da Srbima ne preostaje ništa drugo nego da mrze njih. Srbi su toliko naivni da su očekivali da će im Hrvati pohrliti u bratski zagrljaj i zahvaliti se za ono što su Srbi uradili za njih. Hrvati nisu svjesni koliko ih je obmanuo Vatikan i Kominterna. Srbi su narod koji ne zna mrziti, ali to moraju jer ih drugi jugoslovenski i južnoslavenski narodi mrze.
Tu Bugari kao južnoslavenski narod nisu nikakav izuzetak jer nisu htjeli u Jugoslaviju i to im je najveća greška jer bi pod vodstvom Srba i Bugari procvjetali.
Desio se pokolj Srba u zapadnim srpskim zemljama a Srbi za to nisu ništa krivi. Srbija je bila veliki prijatelj Amerike od predsjednika Vašingtona do Trumana ali Amerikanci ne znaju cijeniti srpsku velikodušnost i počeli su stavljati zamjerke Karađorđevićima ne shvatajući o čemu se radi jer su Karađorđevići morali oštrije postupati prema neposlušnim narodima.
Čak se koriste strašne riječi protiv Srba kao što su hegemonija, nacionalizam, šovinizam a Srbi su tolerantni i plemeniti i toga nema ni trunke u njima. Srbi vole te druge male narode a ovi uzvraćaju primjedbama,mržnjom i neposluhom.
Srbi i Rusi su uvijek bili u prijateljstvu ali i od Rusa se ponekad mogu čuti primjedbe. Odnosi Francuza i Srba su uvijek bili dobri ali nažalost i Francuzi su počeli stavljati nekakve primjedbe iako ne uviđaju ni oni da se mora tako postupati sa malim, primitivnim, nesposobnim i neposlušnim narodima srpskog podrijetla.
Poznata je stvar da se rukovodioci: Amerikanaca, Engleza, Nijemaca, Rusa, Francuza, Italijana, Kineza, Indijaca, Japanaca i drugih naroda konsultiraju o svemu sa Srbima. Srbi to ne ističu na velika zvona ali to je tako. Jedini koji se nije konsultirao sa Srbima je bio Hitler i šta je uradio i kako je prošao?
Neki mali narodi koji žive u Jugoslaviji pišu i pričaju da se oni u ponečemu razlikuju od Srba a to je veliki razlog za podozrenje i zabrinutost. To je veliki nedostatak jer trebaju u svemu da se ugledaju na Srbe i prilagođavaju se i u potpunosti moraju biti kao Srbi. To je jedini način da uspiju i prosperiraju. Hrvati nikada nisu imali svoju državu i trebaju poštivati Srbe i da su im vječno zahvalni jer su im Srbi omogućili živjeti kao ljudi.
Srbi su se bahato ponašali u Jugoslaviji smatrajući Jugoslaviju svojom državom. Srbi su se bahato ponašali i kada su putovali u inozemstvo. Krešo je to uočio jer je bio bistar dječak i pitao je tatu.
-To oni sine ne rade namjerno već podsvjesno.
Nabusito i bahato su se ponašali i Austrijanci i Mađari u Austro-Ugarskoj. Iako nisu svi Austrijanci i Mađari bili bogati i utjecajni ali je svima bilo stalo da pokažu da su oni vladajuća nacija u državi i da drugi moraju da ih slušaju i budu ponizni. Narod je imao izraz za to:
-Moraš im titrati muda i to je to.
Dječak je vjerovao u ravnopravnost i bratstvo-jedinstvo ali o tome nije smio puno govoriti. Razgovori o teškom položaju srpstva u državi bili su sve rjeđi kako su komunisti učvršćivali svoju vlast. Srbi nisu mijenjali svoje mišljenje ali su sve rijeđe o tome govorili. Takve tvrdnje komunisti su nazivali šovinizmom i za takva mišljenja išlo se u zatvor od tri godine pa na više pa je strah bio razlog da se o položaju srpstva sve manje govorilo a o pisanju o položaju srpstva nije moglo biti ni govora. Iako su komunisti stalno govorili da ljude treba preodgajati uveravanjem protiv šovinizma nije bilo uvjeravanja, već zatvor.
U brakovima imeđu Lala i Sosa vladao je materijarhat. Sosa je bila glavna u svemu i novac je stajao kod nje. Ali to nije bilo sve. Sose su ogovarale svoje muževe Lale da su glupi , nespretni i da vole popiti. Krešo nije vjerovao da su svi Lale glupi, nespretni i da svi vole popiti, ali se ta otrcana priča ponavljala i ponavljala i mogla se čuti svaki dan.
Na taj način Sose su čuvale svoju društvenu poziciju koja je bila povoljna za ženski rod. Ta otrcana svakodnevna priča nije se sviđala ni njegovom ocu ali se jako dopala Krešinoj majci. Počela je ogovarati Krešinog oca u sosinskoj maniri, ali nije se znala zaustaviti već je priči dodavala i izmišljala nove stvari.
Mati je dodala  nove teorije da su žene osjećajne a muškarci nisu, da su žene fine a muškarci grubi i da su žene vjerne a muškarci nevjerni. Spavala je do 9 sati a tada su dolazile susjede na kavu pa se svaki dan skupi desetak žena.
Dječak je učio u istoj sobi i slušao uvijek iste priče. Majka je vodila glavnu riječ. Muževi traže stalno nešto što im žene ne smiju davati. To se nalazi dole kod žena i jako je dragocjeno. Dječak je tek poslije teškom mukom shvatio da se ta najvažnija stvar na svijetu nalazi ženama među nogama. Žarko je želio da vidi tu stvar makar i na slici ali nije uspjevao u tome.
Pijenje kave trajalo je svaki dan …izuzev nedjelje do 13 sati kada su žene odlazile a  mama je pristavljala obvezan krumpir-paprikaš bez mesa. Doručak i večera su bili isti: čaj, kukuruzni kruh i slanina.
Dolaskom u Prašnjograd umjesto kukuruzne proje uskočio je kruh. Komunisti su isticali da muškarci i žene trebaju biti ravnopravni ali Zrinka je to shvatila na svoj način; došlo je vrijeme da žene vladaju. Brakovi između Sosa i novih kolonista nisu bili uspješni. Bosanci, Ličani, Hercegovci, Crnogorci, Dalmatinci i Srbijanci nisu dozvoljavali žensku komandu. Takvi brakovi su bili pravi mali rat i završavali su se često rastavom.