Komentar na tekst “Slavonijo, dok ti ime traje”
Elizabeta Kopić/11.05.2018./ Draga Slavice ti si ovim napisanim vratila i mene u moje djetinjstvo koje sam provela također na selu ali ne u Sapcima nego u Grabarju kod Podcrkavlja. Bez obzira gdje, bitno je da je to naša Slavonija koju nosim u svom srcu.
Upravo neki dan obišla sam sa svojom sestrom, šogorom i mojim Vladom naše skromno imanje u Grabarju. Stojim na kapiji i gledam u prirodu, gledam preko i vidim Rastušje selo gdje sam također volila biti kao dijete kod moje tete i ujaka.
Volila sam u Rastušju brati trešnje koje smo onda stavili u drik seljačkih kola i vozili prodavati u Bosanski Brod. Rado se sjećam toga jer volila sam vagati trešnje na vagi koja je imala svoje mjesto na kolima. Dolazeći u Bosanski Brod vikali smo: „Trešanja, trešanja“ i onda su polako dolazili kupci. Radovala sam se svaki puta kada smo kola spremali za prodaju, ali nisam baš volila kada smo prelazili seljačkim kolima preko starog drvenog mosta jer daske nisu više davale neku sigurnost.
Bilo kako bilo, meni je to ostalo u sjećanju u koje se rado vraćam. Posjeta neki dan u Grabarje vratila me je ponovo u moje djetinjstvo i moram priznati da sam se osjećala sasvim drugačije nego u Brodu, jer u Grabarju sam uživala u nedirnutoj prirodi. Da je to tako i mi „Brođani“ u Berlinu dokazali smo da volimo svoju Slavoniju i tako 25 godina organizirali zabavu „Slavonijo u srcu te nosim“ koja je mnogima ostala u dobrom i lijepom sjećanju pa eto tako i mnogim grupama koje su nam dolazile u goste.
Imali smo plan i za zabavu u 2017. godini, ali nismo ju održali a razlog je bio za nas veliki gubitak jer naš predsjednik Ivan Bitunjac izgubio bitku sa teškom bolešću 1.3.2017. Tada smo stali i još se od tada nismo oporavili i tapkamo na mjestu.
U srijedu sam imala susret sa našim Gradonačelnikom gospodinom Dusparom koji mi je na odlasku kazao: „Držite se, ne dajte se!“
Eto ovime ću završiti i pozdraviti sve koji vole Slavoniju i koji ju nisu i neće zaboraviti.
Teta Liza