Riječi sućuti i oproštaja u povodu odlaska Marije Kukić, prijateljice, suradnice i lektorice Hrvatskoga glasa Berlin
Dragica/ 09.08.2018./ Upućujem iskrenu sućut obitelji i prijateljima. HGB je izgubio vrijednu suradnicu. Nedostajat će i njezini tekstovi na portalu a posebno komentari kojima je nagrađivala naše bivstvo na portalu. Hvala ti draga Marija i počivala u miru Božjem.
Josip Mayer/ 09.08.2018/ Moja iskrenu sućut obitelji i prijateljima. Dobri ljudi nikada ne umiru oni su uvijek društveno sa nama u našim srcima. Smrt nas ne može razdvojiti, vrijeme nas dijeli samo na čas. Sjećanja ne mogu otići, ona su vječno živa za nas. Počivaj u miru Božjem Marija.
Elizabeta Kopić/ 10.08.2018./ Imala sam i ja tu sreću upoznati Mariju Kukić prilikom promocije Emilove knjige u Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu. Do tada sam samo čitala Marijine objave u Hrvatski glas Berlin. Toga dana, odnosno poslijepodneva, uputih se sa svojom sestrom u Gradsku knjižnicu i prije ulaza čujem nečiji upitni glas:“Jeste Vi Elizabeta?“ Odgovaram potvrdno i tako Marija prilazi k nama, srdacno se pozdravljamo i ona kaže.“Ja sam Marija Kukić iz Kutjeva“. Ne znam što ali od toga trenutka osjetila sam nešto u Mariji, nešto zajedničkog što nas je od toga dana povezalo. Možda njezina skromnost, možda njena slavonska duša ili nesto drugo. Bila je Marija prisutna i kod dodjele priznanja Grada Slavonskog Broda „Brodjanima“ Berlina. Pozivala me Marija da dođem u Kutjevo i to više puta, ali eto to se nije ostvarilo iako smo imale već jednom dogovoreno ali sam ja morala otkazati. Dogovorile smo se da ću svakako doći drugom prilikom ali evo bitku sa teškom bolešću Marija je jučer izgubila i sada ja znam da ću ići u Kutjevo ali samo na Marijino posljednje počivalište. Draga Marija, poćivaj u miru Božjem. Elizabeta
Slava Ćorić/ 10.08.2018/ Zbogom Marija ????
Dubravka/10.08.2018./ DRAGOJ PRIJATELJICI MARIJI!
Kada sam slala svoje čakavske pjesme na ovaj portal, Marija ih je znala prokomentirati kao njoj lijepe, tople, a ujedno se i veselila manje poznatim riječima koje bih napisala uz njih kao objašnjenje.
Tako je počelo naše druženje, dopisivanje, susreti.
Moja Marija nikada nije mogla zaboraviti naš prvi susret kada sam ugledavši je kroz kuhinjski prozor, uzviknula: „Jesi li to ti, Marija?!“
Često smo se tome smijale, jer znale smo se dotada samo s ovog portala.
Dolazila je ona nama i bila sretna.
Iznenadila me i dolaskom u Split kako bi bila na promociji moje Bubamare, knjige za djecu na čakavštini rodnog mi otoka; na idiomu Pučišća.
Donijela je za tu priliku, svojom rukom umijesene, najljepše kolače, koji su za tren nestali nakon promocije.
Drago mi je bilo da su se njima osladili i neki beskućnici koji dolaze tako na promocije; da čuju nešto lijepo, da se zabave i malo oslade. Neka!
Tu noć smo prespavale kod mojih i dugo časkale.
Dok smo šetale Podgorom, Marija je koristila svaki trenutak da snima aparatom more, brodiće, palme, nas…
I mene je poslužila sreća da vidim njeno Kutjevo, jer smo išli na izlet u Slavoniju, u organizaciji TZ.
Naravno, moja prijateljica nas je sačekala. Odvela me da vidim gdje stanuje. U oči su mi na prvi pogled upale njene brižno uzgajane lijepe ruže pred kućom. Na odlasku mi je ubrala i buket koji sam tako čuvala.
Trebale smo se sretati još mi dvije.
Marija, zašto si me sada tako bolno iznenadila???
Stavila si našem prijatelju Emilu na grob cvijeće, a sad… cvijeće… na tvom grobu…
Nek ti miriše, draga prijateljice i neka ti je laka zemlja kutjevačka! zauvijek, nezaboravna prijateljice.
Za sve uspomene na tebe, najljepša ti hvala i počivaj u miru Božjem!
Cijeloj tvojoj obitelji, koju si tako volila, duboka sućut od mene i moje obitelji
DUBRAVKA BORIĆ