piše: Marija Juračić
Što se scena na našoj političkoj pozornici više zahuktava, postaje mi jasnije da sam promašila karijeru i da sam u svojoj kuhinji stekla sve potrebne kvalifikacije da se bavim unosnim političkim poslom.
Znam skuhati i zakuhati, zasoliti i zapapriti, pa se i naljutiti kada moje biračko tijelo, moji ukućani, kažu da je stvar koju sam skuhala neprobavljiva. Što bi oni uostalom htjeli? Tu su da kusaju, šute i financiraju.
Uostalom, dobili su što su izabrali. Ja sam osvojila njihova oba glasa, dakle, za resor kuhinje izabrana sam ogromnom većinom glasova.
Znali su oni prepoznati i moje druge kvalifikacije. Često pobrkam lončiće pa kako ne bih prelijevala iz šupljeg u prazno, zahvatim iz praznog da bih napunila puno, ali kako narod kaže: „Od viška glava ne boli.“ Naučila sam to od jednog našeg čelnika koji pod maskom Robina Huda nosi lice Superhika pa uzima svima da bi dao njima. Zna se. Bogatima.
Kod nas glava ni od manjka ne boli, pa kada naručene namirnice ne stignu, a što za malo? Nema štete. I prodavač će vam potvrditi da ja nisam kriva što je bundeva bila hibridna, što s njom nije smio prodati i njene sjemenke. Tako vam je to u hibridnom ratu.
Kad smo već kod rata, moram vam priznati da sam u nečemu ipak tanka, ali to se iz aviona ne vidi. Posebno ne iz onog hibridnog.
Naime, nemam iskustva s podzemnim ratovanjem, ali mislim da je to samo stvar hvatanja veza s pravim ljudima. Onima iz rovova koji šalju političke poruke samo kada nađu budalu koja će ih glasno izgovoriti, a kada ih izgovori, čudi se kao pura dreku što se iz njegovih riječi izleglo. A kada jednom stigneš do glavnog lonca, nitko te od njega neće odvojiti.
Počneš li smetati vlastitim ljudima, tj. dosegneš li plafon vlastite gluposti pa te se tvoja stranka želi riješiti, samo će te frknuti na viši položaj, negdje u neko visoko tijelo odakle im više nećeš biti na leđima.
E sad, pročitali ste hrpu budalaština i ako mislite da ste u njima otkrili neki smisao, to su samo vaše konstrukcije, utvaranje da ste otkrili neke aluzije, ali, nema ih. Ja samo govorim o svojoj kuhinji čiji resor vodim izabrana apsolutnom većinom dva glasa mog biračkog tijela.
Ma nema bolje humoreske od domaće kuhinje.Domaće je domaće…Bravo Marija!
Čvrsto držim kuhaču u ruci
obrvama visoko na čelu
da se vide začina učinci
u smješanom regiona jelu…@ljv