Film Leona Lučeva odnio pobjedu u kategoriji kratkih filmova na 19. goEast festivalu u Wiesbadenu.
prilog: Ivica Košak
Wiesbaden/16. travnja 2019./ Susret Istoka i Zapada doživio je svoje 19. izdanju kao goEast festival filma u Wiesbadenu. U organizaciji DFF – Deutsches Filminstitut & Filmmuseum, održan je goEast – festival filmova srednje i istočne Europe.
109 filmskih radova iz 39 zemalja postali su sa svojim raznovrsnim programom filmskih u umjetničkih projekcija bitnom platformom za razumijevanje Kultura iz postsocijalističkog područja.
Ukupno je oko 200 filmskih autora iz srednje i istočne Europe gostovalo na festivalu u Wiesbadenu.
Tradicionalni goEast Festival Srednje- i Istočnoeuropskog filma održava se svake godine u travnju. goEast pretvara Wiesbaden u jednu od najvažnijih međunarodnih lokacija za kino iz srednje i istočne Europe. goEast se zalaže za podizanje javne svijesti o raznolikosti i bogatstvu kina u srednjoj i istočnoj Europi.
Za publiku duboko na Zapadu filmovi iz srednje i istočne Europi filmovi srednje i istočne Europe još uvijek su velika nepoznanica. Nažalost i poslije pada željezne zavjese ostala nam je potreba da upoznamo život u kinima srednje i istočne Europe. Jer se u kinu, na platformama za streaming ili na televiziji taj svijet predstavlja samo iznimno.
To je ostala nepromijenjena zadaća koju festivalski tim, kao i sponzori te publika, a prije svega grad Wiesbaden i Frankfurtski DFF – Njemački filmski institut i filmski muzej promiču na goEast festivalu.
GoEast sebe vidi kao graditelja mostova na više razina: probrani program donosi suvremena kinematografske ostvarenja jednako kao i filmsko-povijesne rariteta. Na festivalu se prikazuju eksperimenati paralnenlo uz Arthouse klasike ili Mainstream djela napravljena u Srednjoj i Istočnoj Europi.
Festival shvaća svoj rad u kontekstu diferenciranih društveno-političkih, filmsko-estetskih i filmsko-teorijskih rasprava. GoEast djeluje kao forum za dijalog između Istoka i Zapada, ali i kao akter i multiplikator kreativne interakcije: o tome svjedoče radionice, predavanja i filmski razgovori, te suradnja s kulturnim i društvenim institucijama.
I ove je godine goEast postao odredištem niz događanja pod pokroviteljstvom Kulturfonds Frankfurt RheinMain,a koji prelaze granice između Istoka i Zapada. Festival je premostio interdisciplinarne granice između filma, književnosti i umjetnosti.
Poseban događaj predstavljao je Paneuropski piknik, stvarni piknik na centralnom trgu glavnog grada pokrajine Hessen u Njemačkoj. Paneuropski piknik u okviru goEast festivala je događaj koji podsjeća na mirovne demonstracije aktivista i performera prije točno trideset godina na austrougarskoj granici.
U to vrijeme, u blizini jezera Balaton, vlasti su tri sata otvorile granična vrata – prvu službenu pukotinu u željeznoj zavjesi, koja je potaknula oko 700 turista iz DDR-a da odu na Zapad.
Bio je to izazov i za Hrvatsku kulturnu zajednicu iz Wiesbadena – Ogranak Matice Hrvatske koja se u suradnji s Hrvatskom turističkom centralom iz Frankfurta predstavila gostima festivala, kulturnim djelatnicima i napose građanima Wiesbadena.
Ubrzo je i štand Kulturne zajednice postao mjesto za marendu & bevandu na kojoj su se našli glumac i redatelj Leon Lučev, Gabi Babić bivša voditeljica goEast festivala, Stjepan Hundić filmski producent iz Zagreba kao član žirija na ovogodišnjem festivalu, te Jelena Pavlinek iz uprave festivala u Wiesbadenu.
Sve njih je iznenadilo posebno izdanje časopisa Riječ Ogranka Matice Hrvatske iz Wiesbadena, a u kojemu je predstavljeno sudjelovanje ili medijska pratnja Hrvatsku kulturnu zajednicu ovog filmskog festivala. Pa iako se radilo o skromnom doprinosu jednog zavičajnog društva, ipak je rad ove udruge prepoznat pa je tako Hrvatska kulturna zajednica iz Wiesbadena postala službeni partner goEast festivala ove godina.
Digitalno izdanje časopisa Riječ objavljeno je na portalu: http://www.hkz-wi.de/rijec/Dateien/Sonderausgabe%201%202019.pdf
Dodjeljivanju nagrada prisustvovali su i Vedran Konjevod, generalni konzul RH u Frankfurtu i Biserka Lukan, vice-konzulica.
Film Leona Lučeva odnio pobjedu u kategoriji kratkih filmova
Film Malo se sjećam tog dana / I Can Barely Remember the Day, redatelja Leona Lučeva je prepoznat od žirija kao iskrena slika boli, krivnje, sukobljenih lojalnosti i stvari koje ostavljamo neizrečene, da zaštitimo one koje volimo.
Peteročlani žiri za izbor u klasi kratkog filma činili su: Barbara Buss, Polnische Kultursalon Wiesbaden e.V.- POKUSA, Nadeschda Bose, Deutsch-Bulgarische Gesellschaft Darmstadt e.V., Nicoleta Danila, ARO Rumanischer Kulturverein Frankfurt und Umgebung e.V., Thorsten Hermann, Deutsch-Ungarische Gesellschaft Darmstadt e.V. i Ivica Košak, Kroatische Kulturgemeinschaft e.V.
Ovaj internacionalni tim bio je sastavljen iz redova migrantskih udruženja kako bi se ostvario autentični pristup temi prekogranični putnik/ [prema njem.: Grenzüberschreitungen]. Kao prekogranični putnik u psihologiji ličnosti, a ovdje i u književnosti te filmu, naziva se čovjek koji namjerno kreće na tanku granicu između života i smrti.
Od ukupno dvadeset filmova dostavljenih na tu temu, njih osam je ušlo u uži izbor – koji nije bio lak – naglasila je Nicoleta Danila u pohvali dobitniku. Nagradu je predao Dr. Helmut Müller, upravitelj zaklade Kulturfonds Frankfurt RheinMain.
Autor Lučev iznosi priču iz vlastitog života. Redateljski obrađena ona govori o danu uoči desetog rođendana njegove (u filmu je to protagonist Goran) kćeri. Sestra mu javlja tužnu vijest o smrti oca. Goran je vidno potresen. Ipak, on će pokušati sakriti istinu od svih znajući da bi pokvarila planiranu proslavu. Umjesto toga, dan provede pripremajući se za slavlje. Goranovo vedro raspoloženje prevarit će sve osim jedne osobe koja osjeća tešku buru emocija koje ključaju ispod površine. Otočna pučka njegovateljica (Sonja) s izuzetnim sposobnostima prepoznaje konfliktnu situaciju, ali ostaje diskretna kako bi rođendansko slavlje mogla ići svojim tokom.
Film ne razrješava životnu situaciju. I upravo ta dimenzija nedorečenosti potiče gledatelja da svojim pogledom, iskustvom i željama interpretira moguće rješenje.
U kratkom razgovoru u povodu Paneuropskog piknika, redatelj je objasnio kako je prvotni plan bio dugometražni film u kojemu bi se objasnili uzroci generacijskog konflikta, a koji se u kratkoj verziji samo naslućuju.
-Da, rekao nam je Lučev, film nije samo poruka gledateljima nego je nastao iz unutarnje potrebe da se rasvijetle događaji tog dana, a kojega se stvarno malo sjećam!
Svatko od nas ima takve trenutke.