Kad se s poezijom družiš, mora okrenuti na dobro…
Iz naše arhive/ objavljeno 27.04.2019.
tekst i foto: Sonja Breljak
Velika Gorica/ Zagreb-Sesvete/ Kad sam na prošlogodišnjem Sesvetskom pjesničkom maratonu prihvatila ideju njegova organizatora, pjesnika i voditelja sesvetske knjižnice, Ivana Babića, biti ove godine njegovim suorganizatorom, nisam imala pojma kako će to sve uopće ispasti, niti hoće li imati uspjeha. Znala sam sasvim sigurno samo da će mi to pružiti puno zadovoljstva.
Ja s ljudima volim raditi a Ivan Babić upravo je primjer izvrsnog, jednostavnog organizatora, prekrasne osobe s kojom se u par rečenica sve može dogovoriti.
Ideja je bila da u okviru Pjesničkog maratona predstavim i pjesnike, ili barem neke od njih, iz rubrike Poezija, Hrvatskog glasa Berlin.
Na moj poziv svoj su dolazak na ovu manifestaciju najavile Sonja Smolec, Marica Žanetić Malenica, Anđelka Korčulanić i Dragica Šimić…
I evo me sad, jutro nakon toga, dok u točnu devetu uru otkucava sat i zvoni zvono s obližnje velikogoričke crkve, ja pomalo nerado stavljam ova slova na papir, jer vrlo često, nakon nečeg predivnog, imam želju, a znam sebično je, još malo, sasvim malo, zadržati to samo za sebe.
Prethodna večer je započela divnim stihovima najmlađih te mladima iz glumačke radionice “Tijelo-glas-riječ” Zvonka Zečevića.
Jasno, središnji dio večeri pripao je pjesniku na stihotronu, bardu poezije i glume, Enesu Kiševiću. Pravo zadovoljstvo je bilo slušati njegove riječi, glas, divne stihove te izvrsnu, spontanu improvizaciju (zajedno s Ivanom Babićem), Makove pjesme “Ima jedna modra rijeka”. Uistinu, izvrsno!
Sesvetska knjižnica puna je ovom prigodom a to je najljepši okvir za ovakav događaj kojeg uz Ivana Babića vode i zaposlenici knjižnice Iva Klak Mršić i Mihael Bily.
Nakon prvog bloka pjesama i druženja u pauzi, vrijeme je i za urednicu i pjesnike Hrvatskog glasa Berlin.
O, koju su mi divnu radost priredile pjesnikinje koje su se uistinu potrudile doći. Marica Žanetić Malenica stigla je za ovu prigodu iz Splita, samo dan nakon njene promocije knjige Dnevničkih zapisa iz Australije naslova “Zemlja uvezene prošlosti”. A Anđelka Korčulanić, splitska pjesnikinja je u Sesvete stigla ravno iz Vojvodine, točnije iz Novog Sada gdje je primila još jednu nagradu za svoje izvanredne stihove.
Drage moje pjesnik
inje, veliko hvala! Bila mi je čast i zadovoljstvo biti s vama na ovoj pjesničkoj manifestaciji.
Naše predstavljanje sam, nakon nešto riječi upoznavanja s portalom, započela stihovima pjesnika dijaspore Adolfa Polegubića čiji je brat Gojko Polegubić i sam pjesnik, sudionik ove manifestacije.
Stihovi Adolfa Polegubića “Dok Majna teče” i “Opet te sanjam” bijahu divan uvod predstavljanju.
Nakon toga smjenjivali su se naši ONA i ON, prisutne pjesnikinje i odsutni pjesnici.
Sonja Smolec je govorila svoje stihove “Čitaj još mama”, “Snovi ispod jastuka” i “Eh, ti pjesnička dušo”. Ja sam čitala stihove Josipa Prudeusa: “Sreća je takva” i “Poslušajmo djecu”.
Marica Žanetić Malenica je izrekla svoje stihove: “Sjeme”, “Žena za sva vremena” i “Kartograf”. Slijedili su stihovi Sven Adama Ewina “Buđenje Ninočke Vasiljevne” i “U gradu boli”.
Anđelka Korčulanić je pjevala kroz stihove: “Zov domovine”, “Valovi” i “Košara puna đurđica”. Publici sam pružila stihove izvrsnog sarajevskog pjesnika Mirka Popovića kroz pjesmu “Njena strana srca”.
Svoje je stihove govorila moja zemljakinja i sugrađanka, Dragica Šimić: “Neka te šuma brani”, “Krijesnica” i “Svašta”. Naša predstavljanje završila sam stihovima Dragana Gortana, pjesmom “Učiti od mora” i “Nositi srce” koja glasi: Što da ponesem Bože/kad mi nije dato/ Nositi tamjan/Ni smirnu/Ni zlato/A/Ti ćeš/Tiho na to/(kakav i inače jesi)/ Srce, svoje srce ponesi/.
Eto, po pažnji kojom smo slušani, po mišljenju, riječima i pohvala koje dobismo nakon predstavljanja, rekla bih da smo onima koji su slušali, uistinu u stihu donijeli naše srce. Ima li većeg zadovoljstva! Time sve, baš sve, put i trud i rad i briga, baš sve, dobije svoj divni smisao i daje novi vjetar u leđa.
U ovoj divnoj večeri sudjelovali su još i Marinko Markota i pjesnici Udruge Matko Peić iz Požege, pjesnici Književnog kulturnog lifta (Knjižnica Jelkovec), svirao je Glazbeni trio Ivan Kapec Band, foto projekciju načinila je Karmen Stošić), izložbu likovnih radova uradili su učenici Gimnazije Sesvete (Oslikana glagoljica), i pjesnici Književnog kulturnog lifta.
Valja na ovom mjestu reći kako je u redovima pjesnika iz Udruge Matko Peić iz Požege bila i naša suradnica Marija Iličić a kako je članica ovog društva bila i naša draga lektorica, pokojna Marija Kukić.
Istina, kraj m
aratona nisam dočekala, a o tome sanjam još od prošle godine. Bila mi je, naime i dužnost i zadovoljstvo, ispratiti moje četiri dame. Sve smo zajedno, vesele i raspoložene, ujedinjene u toplom doživljaju, otišle na vlak. Dragica Šimić se zaputila u Dugo Selo, Anđelka Korčulanić u Zagreb pa direktno na autobus za Split, Marica Žanetić Malenica u Zagreb a Sonja Smolec za Zagreb pa autobusom za Veliku Goricu odakle vam i ja pišem ove ranojutarnje redove.
Zahvaljujem dragim pjesnikinjama na sudjelovanju, svim pjesnicima s kojima surađujem i čije stihove izrekoh i svima drugima s kojima će ovakvih druženja, nadam se, biti nekom drugom prigodom.
Pozdravljajući se na kraju, prije našeg odlaska, Enes Kišević mi je pružio ruku i izražavajući oduševljenje našim pjesnikinjama, rekao, doslovce i ovo. – Bilo je izvrsno. Divno je to što radite s njima, to se osjeti. A onaj, kako ste rekli pjesnik …Sven… e, to je dobro, jako dobro.
Moja zahvalnost na doživljenom ponajviše ide i na račun organizatora, pjesnika Ivana Babića. Čuj, Ivane, faca si, i baš ti je izvrstan ovaj maraton, bolji od onog poznatog Berlinskog koji traje 42 kilometra i 165 metara!
