piše: Stjepan Poljaković
Godinama pratim borbu gospođe R. za boljitak našeg zavičaja, ravne i starodavne nam Slavonije.
Za svaku pohvalu i njen napor i njen C:V.
Ovih dana čitam o tome kako bi ona mogla kriknuti, zaplakati . Osobno sam slab na suze, još kad su ženske…
Ovo što pišem je moj stav, nikako osuda, kritika ili popovanje. Jednostavno mi se nakupilo.
Od rata na ovamo slušam kuknjavu i plakanje sa svih razglasa kako političke tako i glazbene scene.
Količina prolivenih suza prouzročila bi poplavu sličnu onoj od prije 5 godina.
Nabrajanje koliko je dukata i zemlje bilo, koliko se čvaraka i šunki pojelo, rakije popilo, imaju jednu gadnu manu, sve je pisano u perfektu a to je koliko znamo prošlo vrijeme.
Sve suze, krikovi, plakanja i nabrajanja neće promijeniti stvarnost. Sve su to samo dijagnoze stanja danas, uzrok pada i propasti je puno dublji i ja se usudim reći o čemu se radi i gdje je problem.
Vodim vas u stari zavjet i knjigu Ezrinu. Svećenik Ezra prihvatio se zadatka da dio izabranoga naroda vrati iz Babilonskog ropstva u Jeruzalem i obećanu zemlju.
Pred sam polazak Ezra povlači svećeniku svojstven potez.
„Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas štite putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: – Ruka je Boga našega ispružena da blagoslovi sve one koji ga traže; njegova snaga i gnjev njegov nad onima su koji ga ostavljaju.«
I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas usliša.“ (Ezra 8, 22,23).
Snaga vjere Ezrine bila je tolika da ga je bilo stid moliti bilo koga za pomoć doli Boga na nebu.
Snaga Slavonije o kojoj se danas pjeva ležala je u vjeri i stidu, strahopoštovanju prema Bogu i bližnjima.
Onoga trenutka kada je interes i žudnja za kapitalom zamijenila stid a psovanje Boga češće nego molitve njemu upućene Slavonija je počela propadati.
Rečenica koja je meni u mnogome promijenila život i davno naučila kakav je sustav vrijednosti u šokaca izgovorio je moj šogor iz sela B.
„Sve je u redu ali nije po redu, neće morati dići ništa teže od kašike“
Mi smo moralno zatupljen narod, oprostite mi i sjetite se. Za koliko afera smo čuli u zadnjih 29 godina? Koliko nas po selima i gradovima srećemo ljude za koje je bjelodano jasno da su pokrali i prevarili bližnje? Kakav je naš stav prema njima i što smo osobno poduzeli da se nešto promjeni?
Banalan primjer, svi su skočili u obranu onog bečara što je onomad lajao po šoru, za istu taku rabotu prije 40 ak godina bi ga rođena majka šamarima častila. Dokle smo došli kada je prostačenje postalo kulturni brend i obilježje Slavonije?
Tko bi pametan dao u ruke kapital kockarima, kurvarima, pijancima i lopovima ??? I što bi pijanci, kurvari, kockari i lopovi napravili s tim istim kapitalom?
Pokažite mi kuću, rod, pri tome mislim na generacije, kojima su kurvarluk, pijanstvo, kocka i lopovluk donijeli sreću ?
Daleko od toga da mislim da su svi takvi, problem je u tome što je to postalo normalno i društveno prihvatljiv oblik ponašanja.
Što vrijede milijarde u rukama krivih ljudi?
Revolucija, obraćenje i reforma sredine kreću iz glave pojedinca i iz krila obitelji.
Nedostatak stida i opravdanje :“ pa svi to rade“ dovelo nas je do toga da je sustav vrijednosti nestao.
Red bi bio da se resetiramo i da potražimo savjet od našeg stvoritelja.
Naši stari su tako radili, tajna njihovog uspjeha bila je u svijesti i namjeri da ono što rade danas bude na blagoslov i ponos onima koji će ostati iza njih.
Umjesto podmičivanja sudaca, političara i ostalih dužnosnika puno jeftinije i u konačnici isplativije je moliti milost od nebeskog oca jer nikome kao njemu nije stalo do našega boljitka.
Za kraj dio 127 psalma koji se citira na vjenčanjima:
„Ako Jahve kuću ne gradi,
uzalud se muče graditelji.
Ako Jahve grad ne čuva,
uzalud stražar bdi.
Uzalud vam je ustat’ prije zore
i dugo u noć sjediti,
vi što jedete kruh muke:
miljenicima svojim u snu on daje.”
Osobno, i ja vjerujem da je Slavonija borbe vrijedna samo, moramo promijeniti front i percepciju ratovanja.