tekst i foto: Sonja Breljak
Vratih se iz Hrvatske, ispunjena pozitivnim emocijama nakon promocije knjige pjesama “Šapat kroz vrijeme” naše suradnice Dragice Šimić. Svratih u vrt iza kuće kad tamo, Emilova ruža (baš ona iz priče “Ruža iz Kaliningrada”) prenesena prije dvije godine u Berlin iz Broda zahvaljujući Emilovoj sestri Emiliji, porasla, olistala i procvjetala. A baš se Dragica Šimić i ja spomenusmo više puta jedne Emilove priče u kojoj, citirajući Ćopića, o pisanju govori ovako: „Pisanjem možeš postići tri cilja: tugu, radost i razmišljanje. Ako ne postigneš kod čitatelja niti jedno od toga – promašio si, opalio u prazno, kani se pisanja! I to je to!“ U mom vrtu i (Emilova) ruža izaziva emocije.
Kako emocionalno,Emil je na zadnje posebno najavio,Ako doživim hlad moje ruže, mogao bih sjedeći u njemu gledati u svoju biografiju. A ruža će mi sigurno pjevati Rjabinušku.Samo da drijenak pusti korijenje.
Super rečeno. Da je bar znati unaprijed procijeniti je li pucanj u prazno.
Kako čovjek živi i kada ode, u svojim djelima…..Emilova Ruža iz Kalinjingrada čuva u sebi ljepotu njegove riječi. Upravo si izrekla ono što sam ja zaboravila na promociji. Pa hvala Emilu još jednom za trenutke smijeha i suza pri iščitavanju ” Ono malo duše”.