Adolf Polegubić
kad okrene se novi list
prepun tišine
ostaju pitanja
što li će od svega ostati
Tvoje su oči velike
i jasne
poput izvora
mirisava od svježine
u njima su tragovi
one zabljesnu poput zvijezde
koja nestaje daleko
ostani još
koji trenutak
s okusom kave
u ovo frankfurtsko jutro
u slici koja nastaje
u pogledu
koji mijenja oblike i boje
i budi u tišini