piše: Jadranka Ivanović-Bolog
Glad je još uvijek tu prisutna, samo ona se javi u stilu – dobro jutro i dobar dan, pa još si tu, nisi umrla, već će se sve nekako srediti i opet ćeš biti vesela, nestašna ovčica što skakuće po brežuljcima.
Važno je samo da sam ja tu, da mene zasitiš, napojiš, ja sam ta koja tobom upravlja i drži te na životu, da, na životu!
Nemoj se praviti gluha, znam da me čuješ, ja sam ta bakterija, ta nevidljiva sila koja ti kaže što ćeš i kako ćeš dalje i ti to moraš, ne želiš možda – ali jednostavno moraš!
Sad znaš da znam i od te psihologije ne možes pobjeći, pratim te u korak, gdje si ti tu sam i ja. Zato razumijem tvoje fobije, ja sam netko tko te razumije, ja sam i tvoj prijatelj čak zauvijek .Čak i ako to nećeš, tako je. I vječna sam, a ti to nikad nećeš biti.
Zar nije vrijeme da naučiš – pravi gospodar je uvijek nevidljiv, stoji negdje sa strane i misli – samo se ti nadaj, ali ipak bit će po mome.
Važno je samo- nisam te se odrekla, kao ni ti svoje nacije…
Ili sam i od nje jača ?!
Ja sam tvoj jedini prijatelj…
Važno je samo- nisam te se odrekla, kao ni ti svoje nacije…
Ili sam i od nje jača ?!
Ja sam tvoj jedini prijatelj…