Jadranka Ivanovic-Bolog
Okreni se na mene,
u mraku sobe oko sjaji
i krivica u njoj stoji,
naga, orošena čela broji
sve godine izgubljene,
Bože okreni se na mene.
Za strop se damar hvata
rukama od sitnog sata,
otkucava u tišini, pita –
– koja žega žeravice,
koja žeđ golubice,
koji vjetar iz šumice,
za malo vodice,
Bože okreni se na mene….