Josip Prudeus
Pružiš ruke da dohvatiš.
Korak kreneš da dostigneš.
pred tobom su, misliš, dani…
A kad tamo – tek što prođe
već je davno. Čak preklani.
Sve u lijevak život sipa:
Jučer, danas, sitne ure…
Kad osvane već nestane…
Kao konji kad projure.
Poljem jure crni konji,
Crni hati sunovrati.
Tko ne spazi cvijet na stazi
u ništa se sunovrati.
Sjajno. Životno. Umno i poetično. 777 puta bravo!