VRIJEME JE ZA SLOBODNE MEDIJE

TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen
Prvi i neposredni cilj bio je stvaranje države koja će biti prvi preduvjet slobode. Država je stvorena, ali istinska sloboda je izostala. Izostala je jer nisu postavljeni temelji njenog slobodarskog uređenja. Jedan od preduvjeta slobode su i slobodni mediji, osobito javni mediji. Za slobodne javne medije u RH do današnjeg dana nisu stvoreni uvjeti, a bez njihove slobode demokracija ne može postojati, jer ako je demokracija vladavina naroda, onda je sposobnost naroda da donosi sudove o političarima i njihovim aktivnostima iznimno važna. U praksi donošenje takvih sudova ponajprije ovisi o informacijama.
U obnovljenoj hrvatskoj državi, sve do danas, država nije tolerirala slobodu javnih medija. Nismo imali ni slobodne, a time ni odgovorne javne medije čime građani, kroz sve ovo vrijeme, na osnovu informacija koje su mediji nudili, nisu mogli doći i ne mogu jasno doći do vrijednosnih zajedničkih pogleda na javno dobro. Ako želimo reći pravu istinu, onda moramo priznati da javni mediji u RH nikada nisu bili forum za potpuno otvorenu javnu raspravu i ustanova gdje se prezentiraju različiti stavovi i ideje. Nisu bili sredstvo koje je omogućavalo raznolikost ideja i mišljenja.
Oni ni danas nemaju ni pluralnosti ni raznolikosti u političkom i društvenom životu i kao takvi ne pridonose ciljevima kao što su sloboda i otvorenost javnih medija različitim idejama.

Tome u prilog govori činjenica da do danas na javnoj televiziji  nije omogućena otvorena i javna rasprava oko ulaska RH u EU, pitanja o kojem ovisi budućnost našeg naroda. To ne govori samo kakve javne medije imamo, već to dovoljno govori i o samoj svrsi i biti EU-a, kao i o “poštenim“ namjerama onih koji nas u taj novi okvir guraju.
Javni mediji nemaju ni demokratsku odgovornost, jer zanemaruju manje društvene grupe i manjine. Ne nastoje zadovoljiti sve potrebe različitih grupa građana čime gube i na kvaliteti
Oni jesu dostupni svima, ali kao takvi ne služe svima, ne kontrolira ih javnost već elite, što znači da politički nisu neutralni, nisu nezavisni o politici, gospodarstvenim ili nekim drugim interesima. Bez obzira što su postavljani institucionalni i zakonski demokratski okviri i prihvaćani mnogi zakoni oni su od početka do danas pod nadzorom i pod utjecajem vlasti.
Bez obzira na to, što se političko uređenje u kojem živimo naziva “parlamentarna demokracija“, kod nas se nije puno pomaklo od autokracije ka demokraciji i to je važan uzrok da se nije došlo do zadovoljavajućeg vrijednosnog sustava za definiranje i kreiranje medijske politike koja bi odgovarala demokratskim standardima i sustavu slobode.
Već za prve uspostavljene vlasti postavljeni su institucionalni i zakonski demokratski okviri i prihvaćeni mnogi zakoni o medijima. Ali nije u potpunosti ostvarena emancipacija javnih medija od politike i državne vlasti. Tadašnja hrvatska medijska politika nije se kreirala na načelima javnog konsenzusa i stručnih rasprava i interesa, nego se iščitavala iz prijedloga i rasprava u Hrvatskom saboru a provodila se na temelju donošenih zakona. Vladajući su smatrali da imaju legitimno pravo odlučivati u ime interesa javnosti pa i kada je riječ o uređenju medijskog sustava. Sabor je donio članak 38 Ustava RH kojim se jamči pravo na temeljne slobode i prava građana kao što su sloboda izražavanja i informiranja, zabranjuje se cenzura čime se vlast načelno opredijelila za demokratske standarde medijske politike, ali su neki elementi zakona kao i njihova provedba pokazali da je to bilo više zbog nekih pragmatičnih ciljeva. Nadzor nad javnom televizijom omogućen je zakonom, ali se provodio i drugim mjerama.
Došavši na vlast lijeva koalicija naoko ispunjava obećanja o većim medijskim slobodama. Donosi nove Zakone o HRT-u kako bi se HRT iz državnog radija i televizije pretvorio u javni. Unatoč donesenim zakonima javni mediji nisu postali i slobodni.
OESS tada konstatira da zakoni o HRT-u i telekomunikacijama i dalje omogućuju neprihvatljiv utjecaj vlasti na nacionalnu RTV i privatne radio i televizijske postaje. Smatra da nadzorna i upravljačka struktura daje stvarnu vlast unutar HRT-a politički imenovanim osobama. Smatra da je skučen opseg djelovanja Vijeća za radio i televiziju i da takav sustav ne jamči političku i ekonomsku nezavisnost.
“Promjene“ jesu otvorile vrata slobodi medija, ali utjecaj vlasti i dalje je medije držao pod kontrolom. Promjene su se dogodile na način da je na javnoj televiziji izvršena čistka nepodobnih novinara. Ta čistka dovela je do barbarizacije na hrvatskom medijskom prostoru, Njom su stvorene podjele koje su i danas vidljive. Čistka nije dovela do demokratizacije medija, već je stvorila pristaše bivšeg režima i one koji su postali pristrani novom režimu. Ta pristranost traje i danas, ona uopće nije prikrivena i otvoreno se može prepoznati tko je ne strani HDZ-a a tko na strani SDP-a.
Samim time novinarsko izvještavanje nije objektivno ni nezavisno. Mnogi novinari kao takvi pretvoreni su u oruđe tuđih interesa, oni su sluge i služe očuvanju interesa HDZ-a ili SDP-a , nisu ono što bi trebali biti- čuvari javnog interesa. Kao takvi potiskuju zahtjeve onih koji sadašnje stanje žele mijenjati. Ta pristranost uzrokuje da mnogi novinari na krivi način predstavljaju narod, krivo obavještavaju narod, izostaju bitni kriteriji-točnost i istinitost.
Politika lijeve koalicije dovela je do stvaranja suprotnih strana čime se izgubila moralnost, principijelnost, profesionalnost. Mnogi novinari s vremenom su s vremenom involvirani u političke igre i dogovore, a sam program javne televizije prestao je biti u interesu javnosti. Vjerodostojnost i relevantnost odavno mu nisu najjače vrijednosti. Izgubile su se vrijednosti kao što je novinarska samostalnost, neovisnost, slobodoumnost. Izvještava se neistinito, tendenciozno i netočno, prikriva se i iskrivljuje prava istina.
Svrha javnih medija danas svedena je na ulogu da služi promidžbi SDP-u ili HDZ-u, a ta koncentracija vlasti jednih i drugih nad javnim medijima nanosi golemu štetu samoj osnovi demokratskog društva, pluralizmu i različitosti mišljenja. Prava politička debata na javnoj televiziji stoga je ograničena,a političke teme više-manje fokusirane su u smjeru osvajanja, odnosno zadržavanja vlasti jedne partije sa dva različita imena, a ne kako ostvariti prosperitet vlastite zemlje i poboljšanje svačijeg života.
Novinari koji bi pak htjeli i koji se žele ravnati prema etičkim i moralnim postavkama na javnoj televiziji, još od vremena autokratske vladavine Ive Sanadera, kad je novinarstvo doživljavalo jednu od najtežih kriza u novijoj hrvatskoj povijesti, i danas se zbog toga, jer su malobrojni , jer nemaju potporu kolega i zbog toga jer igru određuju moćnici, povlače iz straha u autocenzuru, ili trpe cenzuru ili su, kad joj se suprotstave sankcionirani. Teško je njima u takvim prilikama zauzeti kritičko stanovište prema postojećem, izvršavati vrijednosnu ocjenu i ukazivati na prave i istinske vrijednosti, te zastupati istinitost, točnost, objektivnost, nepristranost, poštenje, neovisnost o pojedinim interesima, odgovornost prema društvu i društvenim dobrima.
Javna televizija u današnjoj Hrvatskoj proživljava sveopću krizu, a osobito krizu profesije. Umjesto da je kontrolor politike ona sama je pod kontrolom, a ta kontrola će biti što veća što se izborno vrijeme bude bližilo svom vrhuncu. Na to upućuje i izmjena Kaznenog zakona za klevetu, što nije ništa drugo do li težnja za ograničavanjem slobode javne riječi, da se na posredan način još više kontroliraju mediji, da se onemogući pluralizam medija.
Javna televizija treba raditi na uspostavi društva koje će biti okrenuto rastu, razvoju i civiliziranom napretku, a ne biti u službi promicanja, po društvo, štetnih interesa HDZ-a ili SDP-a.
Javnoj televiziji trebaju profesionalci koji nemaju nikakvih hipoteka i koji su spremni mijenjati stanje na Hrvatskoj televiziji kako bi ona uistinu postala kontrolor vlasti i javna savjest.
Svi koji se takvima smatraju trebaju ustati protiv dirigiranih rješenja i zajednički djelovati na ponovnom afirmiranju biti novinarskih načela profesionalne neovisnosti i poštovanja istine, kako bi se ispunila misija medija u podržavanju građanskih prava i demokracije.
Jedino tako njihova aktivnost neće biti ono što je sada, a sada je čisto služništvo i robovanje. Takvim djelovanjem ne da su mnogi izdali svoju profesiju, nego su mnogi od njih izdali i svoja kršćanska načela ( Pnz 13,5).
Da ne bi bili samo bezlični profesionalci koji kao takvi predstavljaju samo moćno oružje u razvijanju diktature, da bi se one koji se profesionalno bave politikom spriječilo da i dalje kradu, da nas vode iz tragedije u tragediju, iz bijede u još veću bijedu vrijeme je da se mnogi novinari, koji žele biti novinari, obračunaju sa svojim štetnim oportunizmom, a time i sa politikom kakva se provodi u RH , a koju oni svojim oportunizmom drže i održavaju na životu.
Drugim riječima rečeno, konačno je vrijeme za stvaranje javne, nezavisne i demokratske Hrvatske televizije koja će biti u funkciji općeg dobra.