VOLIM HRVATSKI

ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar

U Lipiku, u Hrvatskoj okupiše se 26. ožujka 2011. zaljubljenici u Hrvatski jezik. Proglašeni su pobjednici u natječaju za najbolju hrvatsku riječ godine.
Problemi u državi su golemi, pa je razlog okupljanja u Lipiku naoko malo čudan. Zar nam je takav natječaj neophodno potreban, pa imamo daleko većih problema.
Dopustite mi da jezik usporedim sa golemim drevnim stablom. Posadiše ga davno naši preci. Posadiše nekoliko stabala, sva im bila jako važna i jako vrijedna. Po njima su se prepoznavali Hrvati.
Početkom devetnestog stoljeća Hrvati izabraše jedno stablo i počeše ga posebno njegovati i brinuti o njemu. To stablo nazvaše Hrvatski književni jezik.
Stablo se razvilo u veliko i jako stablo. U njegovom hladu ima mjesta za sve Hrvate. Stablo ne štiti samo od sunca, nego od vjetra i oluje i od drugih nedaća. Bez toga stabla ne bi se Hrvati imali gdje okupiti.
Odoljelo je stablo vremenu, odoljelo ratovima, neprijateljima, olujama i potresima. Okupljaju se Hrvati pod njim i dalje, ali više im njegova zaštita i nije tako važna. I druga stabla drugih naroda pružaju zaštitu pa se Hrvati pitaju …moraju li i dalje njegovati svoje.
Pokušah ovom usporedbom pojasniti značaj hrvatskog jezika. Po jeziku se prepoznajemo, po jeziku se razlikujemo od drugih naroda, jezik je naša osobna iskaznica naš identitet.
Drugih nacionalnih obilježja po kojima bi se u prvom susretu i na prvi pogled prepoznali kao Hrvati nemamo.
Sve bi to bilo u redu, ali postoje mnogi kojima se ne sviđa da Hrvati imaju svoj jezik i nastoje uništiti ga. Razlozi su vrlo jednostavni: Uništiš li hrvatski jezik uništio si hrvatski narod, potčinio si ih svojim interesima.
Zvuči nevjerovatno, ali tako je. Nažalost …tako je! I što je najgore …Hrvati toga nisu svjesni i nije im stalo do toga.
Zašto bi netko želio uništiti hrvatski jezik, ili mu oduzeti značaj?
Pored mene, na dohvat ruke je je jedno obično pakiranje lijekova, jedne hrvatske tvornice lijekova. Nije sasvim točno …tvornica je u Hrvatskoj ali vlasnik joj je tuđinac.
Taj vlasnik nije kupio tvornicu lijekova zbog toga što voli Hrvate i Hrvatsku, već zbog toga što voli novac. Novac vole i Hrvati, pa su mu zbog toga i prodali tvornicu.
Da su mu uz tvornicu dali i hrvatski jezik, onako kao dar za dobro obavljen posao, nisu toga ni bili svjesni.
Taj vlasnik tuđinac želi te lijekove prodavati svuda po svijetu, a prije svega u našem susjedstvu. Jasno je njemu da je našim susjedima hrvatski jezik crvena marama, da se osjećaju provociranima, ako čuju  …tisuća, kruh, obitelj… i druge hrvatske riječi.
Tuđi vlasnik tvornice lijekova iskoristio je hrvatsku ravnodušnost prema vlastitom jeziku. Hrvatu je svejedno kojim jezikom govori.
I stavio vlasnik tuđinac „Upustvo za upotrebu“ u kutiju s lijekovima. Da Hrvatska ima Zakon o jeziku, ne bi to smio učiniti, jer bi ga zakon prisilio upotrebljavati hrvatski jezik, pa bi onda morala biti „Uputa za upotrebu“.
Da …ali riječ uputa bi mogla razljutiti naše susjede. I tako …stoji nesmetano i neprimjećeno „Uputsvo za upotrebu“ i svi zadovoljni i nikoga ne boli glava, jer se lijekovi troše od Vardara pa do Triglava, na veliko zadovoljstvo vlasnika tuđinca.
Drugi primjer. Pored kutije s lijekovima …na stolu su mi dnevne novine. Vlasnik novinske kuće …pogađate …tuđinac! I on bi svoje novine prodavao u cijelom „Regionu“. Ali novine, pisane hrvatskim jezikom, mogle bi razljutiti susjede. Ne znam je li ti sada proradio kliker, ali nadam se da si shvatio da vlasnik novinske kuće želi novine izdavati na jeziku, kojega i naši susjedi mogu prihvatiti.
I po svim pravilima politike priprema se teren za jedan takav jezik.
Potrebna je tu cijela vojska …podobnih, poslušnih, potkupljivih, naivnih, pohlepnih… Svi koji se ne ukalapaju u tu shemu bit će proglašeni ustašama, nacionalistima, nazadnjacima…
U toj ofenzivi protiv hrvatskog jezika …prve udarne jedinice iz odjela za propagandu su već na djelu. Njihov zadatak je ispitati teren i prilagoditi ga.
Tako …nije čudo …da se na visokoj razini povede razgovor o postojanosti hrvatskog jezika. Snježana Kordić u svojoj knjizi „Jezik i nacionalizam“ govori da su hrvatski i srpski jedan jezik.
Ništa novoga …to smo već odavno čuli. Pitam se …zbog čega gospođa Kordić ulaže novac u knjigu u kojoj iznosi stare recepte.
Gospođa Kordić ne troši za knjigu svoj novac. Knjigu financira …vjerovali ili ne Ministarstvo kulture. Nemoj samo misliti da je to učinilo ministarstvo kulture neke susjedne države.
Knjigu je podržalo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Iste one Republike Hrvatske za koju smo mislili da je samostalna, neovisna i slobodna.
Prošlo je to kod Hrvata uglavnom neprimjećeno. Ako se ovakav razvoj nastavi …slobodan sam ustvrditi da će hrvatski jezik za dvadeset godina postojati samo u muzeju.
Kapital u sprezi s politikom je moćni neprijatelj, ali nije najmoćniji. Još moćniji od njih su naivnost, ravnodušnost i nezainteresiranost Hrvata za položaj hrvatskog jezika.
Dovoljno je pogledati oko sebe. Nazivi tgovina, kafića, zalogajnica… jezik kojim se pišu novine, kojim se govori na televiziji. Svakim danom rađaju se nove …zajedničkom jeziku prilagođene riječi.
Da se vratim na početak kolumne. Društvo koje se sastalo u Lipiku, samo je kap vode na vrućem kamenu. Sveučilišni profesori, studenti, prijatelji hrvatskog jezika svih mogućih zanimanja… predvođeni dokazanim borcem za hrvatski jezik akademikom dr. Stjepanom Babićem, jednim od autora čuvenog Londonca, hrvatskog pravopisa koji je izdan u Londonu 1971.
Na sreću dr. Babić je posijao dobro sjeme. Usadio je ljubav prema jeziku u buduća pokoljenja.
Ah da! Korektnosti radi moram navesti razlog okupljanja u Lipiku. Hrvatsko filološko društvo raspisalo je natječaj za najbolju novu hrvatsku riječ godine. Brigu o tome preozeo je časopis „Jezik“ i njegova urednica Sanda Ham.
Uz pomoć Zaklade dr. Ivan Šreter, upriličen je susret pri kojemu su dodjeljene nagrade. Neću nabrojati redosljed nagrada, jer za mene je svaka nova zabilježena hrvatska riječ najveća nagrada. Hrvatski jezik je i službeno bogatiji za tri nove riječi. To su parkomat, osjećajnik i ispraznica.
Parkomat je ona naprava koja ti guta novac na parkiralištima. Osjećajnik je hrvatska inačica za emotikon, ili smajliće, a ispraznica bi trebala potisnuti floskulu.
Dobitnici nagrada su …ma pročitaj to …ovdje.
To bi bili službeni pobjednici. Ali nismo učinili ništa, ako je time susret u Lipiku završen. Treba već sada misliti na idući susret, na susret nakon njega …na susret za dvadeset godina. I o tebi ovisi hoće li do njega doći, ili ćemo svojim unucima morati reći…
-Oprostite nam! Nekada smo imali svoju zemlju, svoje običaje, svoj jezik… Nekada smo bili narod. Ali bili smo naivni, lakomisleni, pohlepni… i dopustili smo da nam to drugi uzmu.
Moram za kraj navesti riječi Vinka Vukadina jednog od dobitnika nagrade, koji nam je pojasnio tajnu njegovog načina čuvanja hrvatskog jezika:
-Kada primjetim da sam upotrijebio nepotrebnu tuđicu povučem se za uho. Kada me netko upozori na neispravanu riječ u mom govoru, platim mu kavu.
Hrvatski glas Berlin zalijevat će golemo stablo koje se zove hrvatski jezik. S obzirom na njegovu veličinu to je samo mala kap. Ali postoji pjesma, napisana hrvatskim jezikom, koja bi te mogla navesti na ideju, pa ju navodim:

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

Dobriša Cesarić

A ni ovoj ne mogu odoljeti:

zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve

Pajo Kanižaj