Sven Adam Ewin
U mojoj pjesmi često caruje rima;
I redak svaki u ritmu mora teći;
Soneti moji su puni; I svega ima;
A o pjesmama? Što bih mogao reći?
Neke su moje pjesme na laku dobu;
Neke tutnje ko UNRRA lokomotiva;
Poneka crna pjesma teži ka grobu;
Neka u sebi dublji smisao skriva.
Ima opakih što traže samo svađu.
U njima zna se zaleć svakakva uštva;
Đavo, anđeli, sveci. Svi se tu nađu;
Ko iščašeni likovi s ruba društva.
No ja najvolim da mi je pjesma pjevna,
I da je u njoj… Ninočka Vasiljevna.