Sven Adam Ewin
Svibanj, pedesettreće, u zoru,
Prva ekskurzija školska.
Vlak je pičio prema moru.
Zvižduk. I stade.
Novskaaaa!
Žedni, istrčasmo na pipu
I kao obično na putu,
Sve se dogodilo u hipu:
Vlak pođe za minutu.
Uzalud bješe moja vika,
Uzalud sve što tada činih,
Jer na očigled očajnika,
Vlak nesta u daljini.
Pismo koje ti nisam dao
Ode u bilježnici s njim.
I ničeg mi ne bješe žao,
Već što će čitati
Svi.