PRVO LJUBAVNO PISMO

 Sven Adam Ewin
Svibanj, pedesettreće, u zoru,
Prva ekskurzija školska.
Vlak je pičio prema moru.
Zvižduk. I stade.

Novskaaaa!
Žedni, istrčasmo na pipu
I kao obično na putu,
Sve se dogodilo u hipu:
Vlak pođe za minutu.

Uzalud bješe moja vika,
Uzalud sve što tada činih,
Jer na očigled očajnika,
Vlak nesta u daljini.

Pismo koje ti nisam dao
Ode u bilježnici s njim.
I ničeg mi ne bješe žao,
Već što će čitati

Svi.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments