Adolf Polegubić
potraži me
u malim dijelovima vječnosti
tu gdje bura
pjeva arije
i gdje pijetli
dozivlju zoru
u mom naručju
tek komad kamena
i pokoji šipak
zalutao od jeseni
i ništa nije
tako veliko
kao jutro
koje se budi s osmijehom
i ruke
koje se daruju
poput srca krvava na dlanu