Anela Borčić
Davno prošli dani velikih gospara
obišli sva mora hrabri kapetani
sad plove po nebu za vremena stara
oblaci im brodi sveci su mornari
Razbacana vesla leže svud po dvoru
široke im krme na lebiću cvile
kao da se opet gingaju po moru
rosom mokre prove sjajnije od svile
Svi ih morski vuci čekaju jer znaju
srce je na mjestu, puna su ga jedra
zvijezde sedmog neba odsad kurs im daju
u lulama sol je, lađa je od cedra
Zijevaju pod pramcem bišavi puleni
dosadno im pusto u portu na vezu
ne vrijedi kad tihost val za valom smijeni
neka meka ruka mornarsku i grezu
Samo dobri vjetri pušu tu na kraju
ispod pramca svjetlost klizi baš ko nekad
žene prve klase ostale u raju
u muzeju sidre, tko će ih tu gledat