Iz naše ahive/ objavljeno 17.05.2017.
Anela Borčić
U maternici sedefnog svjetla
rojevi otoka ulaze u moju sobu
kroz široka balkonska vrata
Tražeći život
zorom vire u me ljubopitno
Znam
ja im trebam
Tankoljudni su i u groblja
će se pretvoriti
Međe će im zarasti
Plač i smijeh u kamen
će im se stisnuti
kamenom ih zarobiti
raspučiti raznijeti
Gorčinom će ih sve sol
potrovati
sve boje će im se modrom
iz modrine zvati
Postat će hrid
umrijeti
Otoci žive
ne biljkama
ne guštericama
niti pticama
Otoci ko kuće
žive ljudima